Primjeri · izmišljena djeca

Primjeri prema dobi djeteta

Slikovnica za dob 4–5 i stripovi za 6–8, 7–9, 9–11 i 12–14 — prve stranice, točno onakve kakve ćete ih dobiti.

Koliko je godina vašem djetetu?

Odaberite dob — pokazat ćemo odgovarajući primjer.

Naslovnica primjera Rexo i šatorčić (4–5 godina)
4–5 godina · slikovnica — čita roditelj

Rexo i šatorčić

Bruno želi iz svojeg šatora kraj jezera gledati krijesnice. Dođe oluja, šator se preseli u kolibu — a na vrata pokuca najveći dinosaur u dolini.

Ovaj primjer zasad je na engleskom — oblačići će uskoro biti prevedeni. Tekst svake stranice preveden je ispod slike.

  • Stil: Plastelin
  • Primjer: naslovnica + 6 od 16 stranica
  • Junak: Bruno, 5 godina (izmišljen)
Pročitaj primjer

Primjer — izmišljeno dijete

  1. Naslovnica: Bruno i mali Pupo ispred kolibe sa sićušnim narančastim šatorom; golemi Rexo viri preko krova i drži list iznad glave.

    Rexo i šatorčić

    Knjiga za Bruna

  2. Bruno i Pupo kraj jezera s narančastim šatorom; Doktor Fosil na vratima kolibe pokazuje na olujne oblake. Kraj jezera Bruno i Pupo postavljali su sićušni narančasti šator, jer su večeras trebale doći krijesnice. Pupo je zapijukao od veselja. Ali preko brda navalili su oblaci, a Doktor Fosil je rekao: „Dolazi oluja — večeras šator spava u mojoj kolibi.” PIIP!

    Kraj jezera Bruno i Pupo postavljali su sićušni narančasti šator, jer su večeras trebale doći krijesnice. Pupo je zapijukao od veselja. Ali preko brda navalili su oblaci, a Doktor Fosil je rekao: „Dolazi oluja — večeras šator spava u mojoj kolibi.”

    PIIP!

  3. U kolibi stoji šator; Bruno je navukao bodljikavu dino-kapuljaču preko očiju dok kiša i munje ispunjavaju prozor. Šator je sada stajao u kolibi. „Krijesnice, gdje ste?” šapnuo je Bruno, ali vani je bila samo grmljavina. Bruno je navukao bodljikavu dino-kapuljaču preko očiju: „Ja sam oklopljeni dinosaur, ne bojim se!” Upravo tada netko je pokucao na vrata: kuc, kuc. BUM!

    Šator je sada stajao u kolibi. „Krijesnice, gdje ste?” šapnuo je Bruno, ali vani je bila samo grmljavina. Bruno je navukao bodljikavu dino-kapuljaču preko očiju: „Ja sam oklopljeni dinosaur, ne bojim se!” Upravo tada netko je pokucao na vrata: kuc, kuc.

    BUM!

  4. Golema mokra Rexova glava pod listom ispunjava vrata; zatim mu Bruno šapuće. Na vratima je stajao Rexo, najveći dinosaur u dolini, i kroz njih mu je stala samo glava. „Smijem li i ja unutra kad je grmljavina još veća od mene?” šapnuo je, drhteći kao puding. Bruno ga je pogledao, zabacio kapuljaču i šapnuo: „I ja se malčice bojim — dođi bliže.” BUM!

    Na vratima je stajao Rexo, najveći dinosaur u dolini, i kroz njih mu je stala samo glava. „Smijem li i ja unutra kad je grmljavina još veća od mene?” šapnuo je, drhteći kao puding. Bruno ga je pogledao, zabacio kapuljaču i šapnuo: „I ja se malčice bojim — dođi bliže.”

    BUM!

  5. Rexova glava kraj šatora koji svijetli kao bundeva; Bruno podiže dva prsta, a Pupo pijuče. Rexo je leđa i rep sklonio pod krov drvarnice. Bruno je upalio svjetiljku i šator je zasvijetlio kao bundeva. „Kad zagrmi, brojimo: jedan, dva…” počeo je Bruno, ali Pupo je upao s pijukom. „To nije tri!” nasmijao se Rexo. PIIP!

    Rexo je leđa i rep sklonio pod krov drvarnice. Bruno je upalio svjetiljku i šator je zasvijetlio kao bundeva. „Kad zagrmi, brojimo: jedan, dva…” počeo je Bruno, ali Pupo je upao s pijukom. „To nije tri!” nasmijao se Rexo.

    PIIP!

  6. Bruno napuhuje obraze za Bumčić, a Rexo se smije zatvorenih očiju. Opet je zagrmjelo. Bruno je napuhao obraze i zagrmio sićušnim glasićem: „Bumčić!” Rexo je prasnuo u smijeh i molio ga da to ponovi. BUMČIĆ!

    Opet je zagrmjelo. Bruno je napuhao obraze i zagrmio sićušnim glasićem: „Bumčić!” Rexo je prasnuo u smijeh i molio ga da to ponovi.

    BUMČIĆ!

  7. Rexo spava s dekicom na nosu dok vani svijetle krijesnice; kod kuće se mama smije Brunovu Bumčiću dok usisava. ZZZZ! Onda je kiša prestala, grmljavina je odlutala preko brda, a stotine krijesnica uzdigle su se iznad jezera. Najveći dinosaur u dolini nije ih vidio jer je spavao, pa mu je Bruno pokrio nos dekicom. Nekoliko dana kasnije kod kuće zabrujao je usisavač, Bruno je napuhao obraze — „Bumčić!” — a mama je prasnula u smijeh.

    ZZZZ!

    Onda je kiša prestala, grmljavina je odlutala preko brda, a stotine krijesnica uzdigle su se iznad jezera. Najveći dinosaur u dolini nije ih vidio jer je spavao, pa mu je Bruno pokrio nos dekicom. Nekoliko dana kasnije kod kuće zabrujao je usisavač, Bruno je napuhao obraze — „Bumčić!” — a mama je prasnula u smijeh.

  8. Primjer — izmišljeno dijete

    Kraj primjera

    Ovo je bilo prvih 6 od 16 stranica. U cijeloj knjizi priča se nastavlja do kraja.

Povlači prstom, raširi dva prsta za povećanje. Dalje i Natrag idu sličicu po sličicu.

Što je smislilo dijete

  1. Želja

    „Želim spavati u šatoru kraj jezera i vidjeti krijesnice.“

    Priča počinje kraj jezera: Bruno i Pupo postavljaju šator jer večeras dolaze krijesnice.

  2. Talent

    zna oponašati svaki zvuk

    Bruno od grmljavine zna napraviti sitni „bumčić“.

  3. Pomoćnik

    ankilosaur Pupo, koji pijuče kao igračka

    Pupo pijuče od veselja — čak i usred brojanja.

  4. Predmet

    žuta svjetiljka

    Zbog svjetiljke šator svijetli kao bundeva.

  5. Svijet i stil

    Dolina dinosaura, Plastelin

    Sve je od plastelina, čak i najveći dinosaur u dolini.

Što je dodao roditelj

Tema
strah i mali koraci
Napomena
„Kad je oluja, sakrije se pod poplun i noću nas zove. Ne želimo mu govoriti da se ne boji.“

U priči nema popluna ni noći kod kuće. Boji se netko mnogo veći od Bruna, a Bruno je uz njega.

Nitko u priči ne izgovara pouku naglas — ona je u onome što likovi čine.

Naslovnica primjera Kakaova karta (6–8 godina)
6–8 godina · strip — čita dijete

Kakaova karta

Lina, Oto i patuljak Kamenčić kreću tamo gdje još nitko nije bio i osvjetljavaju tunele smiješnim pjesmicama — no na raskrižju nedostaje komadić karte.

Ovaj primjer zasad je na engleskom — oblačići će uskoro biti prevedeni. Tekst svake stranice preveden je ispod slike.

  • Stil: Slikovnica
  • Primjer: naslovnica + 6 od 16 stranica
  • Junakinja: Lina, 7 godina (izmišljena)
Pročitaj primjer

Primjer — izmišljeno dijete

  1. Naslovnica: Lina drži svijetleću svjetiljku u svjetlucavom tunelu, Oto pored nje s kartom, a patuljak Kamenčić pjeva na stijeni.

    Kakaova karta

    Knjiga za Linu

  2. Ujutro Oto pokazuje svoju prvu kartu, Kamenčić je potapša prstima od kakaa, Lina je potajno presavije u brodić i kutić otplovi niz potok. Jutro prije izleta tamo gdje još nitko nije bio. Oto: Moja prva karta! Precrtao sam je od starih rudara — sa svim znakovima. Oto: Nadam se da je dobra. Kamenčić: Ups. Prsti od kakaa. Iskra: Ako se svjetiljka ugasi, upali je od kamena koji sam svijetli. Lina (misli): Samo mali brodić. Odmah ću je rasklopiti. TRRRK!

    Jutro prije izleta tamo gdje još nitko nije bio.

    Oto: Moja prva karta! Precrtao sam je od starih rudara — sa svim znakovima.

    Oto: Nadam se da je dobra.

    Kamenčić: Ups. Prsti od kakaa.

    Iskra: Ako se svjetiljka ugasi, upali je od kamena koji sam svijetli.

    Lina (misli): Samo mali brodić. Odmah ću je rasklopiti.

    TRRRK!

  3. Iskra veže uže za Ota, djeca ulaze u svjetlucavi tunel, Kamenčić kihne i svjetiljka se ugasi; kad Kamenčić zapjeva, kristali zasvijetle. Iskra: Ja ću ostati ovdje i popuštati uže. Povuci ga i doći ću. Oto: Imam kartu. Idemo! Kamenčić: Hi-hi-hi! Svjetlucanje! Hi-hi… Oto: Pazi! Kad se smije, kiše. A-PĆIIII! Kamenčić: Mrak je kao u čarapi, kao u čarapi… Oto: Svijetle! Kad on pjeva!

    Iskra: Ja ću ostati ovdje i popuštati uže. Povuci ga i doći ću.

    Oto: Imam kartu. Idemo!

    Kamenčić: Hi-hi-hi! Svjetlucanje! Hi-hi…

    Oto: Pazi! Kad se smije, kiše.

    A-PĆIIII!

    Kamenčić: Mrak je kao u čarapi, kao u čarapi…

    Oto: Svijetle! Kad on pjeva!

  4. Svi pjevaju i tunel svijetli; na raskrižju pet tunela Oto otkrije da kartici nedostaje kutić i posumnja na Kamenčića; Lina šuti i stišće svoj kamen. Oto: Ja se bojim leptira, čak i malih! Lina: Slučajno sam pojela crva, u salati! Oto: Tko mi je poderao kartu?! Oto: Prsti od kakaa… Kamenčić? Kamenčić: Ja… ja sam je samo potapšao.

    Oto: Ja se bojim leptira, čak i malih!

    Lina: Slučajno sam pojela crva, u salati!

    Oto: Tko mi je poderao kartu?!

    Oto: Prsti od kakaa… Kamenčić?

    Kamenčić: Ja… ja sam je samo potapšao.

  5. Lina ih odvede u slijepu ulicu i pjeva preglasno; Kamenčić šuti u mraku, Oto se želi vratiti, a Lina se sjeća brodića koji je otplovio. Lina: Ovuda! Sigurno! Oto: Zid. Super. Lina: Tra-la-la, sve je super, tra-la-la! Oto: Bez Kamenčića je kao baterijska svjetiljka bez baterije. Oto: Pet tunela i karta bez kutića. Moramo natrag.

    Lina: Ovuda! Sigurno!

    Oto: Zid. Super.

    Lina: Tra-la-la, sve je super, tra-la-la!

    Oto: Bez Kamenčića je kao baterijska svjetiljka bez baterije.

    Oto: Pet tunela i karta bez kutića. Moramo natrag.

  6. Lina prizna, Oto se naljuti, Kamenčić pita je li brodić plutao; Lina nacrta zub s karte i, dok Kamenčić pjevuši, pronađu kristal u obliku zuba. Lina: Nije bio Kamenčić. Bila sam ja. Presavila sam kartu u brodić i poderala se. Oto: Brodić? Od moje prve karte?! Kamenčić: …Je li barem plutao? Lina: Na kutiću je bio kristal. Kao zub. Oto: Zub je znak starih rudara! Pokazuje put. Kamenčić: Zub pokazuje, zub pokazuje… Oto: Ovuda!

    Lina: Nije bio Kamenčić. Bila sam ja. Presavila sam kartu u brodić i poderala se.

    Oto: Brodić? Od moje prve karte?!

    Kamenčić: …Je li barem plutao?

    Lina: Na kutiću je bio kristal. Kao zub.

    Oto: Zub je znak starih rudara! Pokazuje put.

    Kamenčić: Zub pokazuje, zub pokazuje…

    Oto: Ovuda!

  7. U Dvorani koja pjeva Lina pali svjetiljku od svijetlećeg kamena, kraj jezerca pronađu njezin brodić s kutićem karte koji je nedostajao, a nakon Kamenčićeva kihanja pomaknu se mala vrata. Lina: Kamen koji sam svijetli! I mjesto gdje još nitko nije bio! Lina: Ovdje još nitko nije bio… osim mog brodića. Oto: Moj kutić! I vrata na njemu. Kamenčić: Hi-hi-A-PĆI! …apći… apći… Oto: Vrata… su se pomaknula.

    Lina: Kamen koji sam svijetli! I mjesto gdje još nitko nije bio!

    Lina: Ovdje još nitko nije bio… osim mog brodića.

    Oto: Moj kutić! I vrata na njemu.

    Kamenčić: Hi-hi-A-PĆI!

    …apći… apći…

    Oto: Vrata… su se pomaknula.

  8. Primjer — izmišljeno dijete

    Kraj primjera

    Ovo je bilo prvih 6 od 16 stranica. U cijeloj knjizi priča se nastavlja do kraja.

Povlači prstom, raširi dva prsta za povećanje. Dalje i Natrag idu sličicu po sličicu.

Što je smislilo dijete

  1. Želja

    „Želim otići tamo gdje još nitko nije bio i pronaći kamen koji svijetli.“

    Djeca kreću na izlet „tamo gdje još nitko nije bio“ i traže kamen koji svijetli sam od sebe.

  2. Talent

    primijeti svaku sitnicu

    Lina na karti primijeti sitnicu koja kasnije dobro dođe.

  3. Voli

    papirnate brodiće i kakao

    Karta se presavije u papirnati brodić, a na njoj su otisci prstiju od kakaa.

  4. Pomoćnik

    patuljak Kamenčić, koji kihne kad se smije

    Kamenčić se nasmije, kihne — i fenjer se ugasi.

  5. Prijatelj

    Oto, izrađivač karata

    Oto na izlet nosi svoju prvu kartu.

Što je dodao roditelj

Tema
priznati pogrešku
Napomena
„Kad nešto razbije ili prolije, brzo to sakrije i pravi se da se ništa nije dogodilo. Ne želimo je kažnjavati.“

Kod kuće se ništa ne razbija ni prolijeva — Lina čini drugu, malu pogrešku daleko od kuće, na izletu.

Nitko u priči ne izgovara pouku naglas — ona je u onome što likovi čine.

Naslovnica primjera Dvije sekunde (7–9 godina)
7–9 godina · strip — čita dijete

Dvije sekunde

Ema čita morske struje iz mjehurića i želi u utrci splavi pobijediti bratića Matu za komadić Velike karte. Iza svjetionika je Đavolji vrtlog, kamo se još nitko nije usudio.

Ovaj primjer zasad je na engleskom — oblačići će uskoro biti prevedeni. Tekst svake stranice preveden je ispod slike.

  • Stil: Čista linija
  • Primjer: naslovnica + 7 od 16 stranica
  • Junakinja: Ema, 8 godina (izmišljena)
Pročitaj primjer

Ista priča u kojoj je Ema junakova prijateljica

Primjer — izmišljeno dijete

  1. Naslovnica: Ema, koja koristi invalidska kolica, upravlja splavi Mjehurić i pokazuje na mjehuriće u vodi, Kubo se smije kraj jarbola i drži uže jedra, papiga Jeka sjedi na svojoj prečki; daleko iza Mato vesla na splavi Morski pas, a Sidro vesla u svom čamcu ispred crveno-bijelog svjetionika.

    Dvije sekunde

    Knjiga za Emu

  2. U jutarnjoj luci Sidro pokazuje komadić karte za pobjednika utrke; bratić Mato se hvali, a papiga Jeka ponavlja zadnju riječ; Ema se u invalidskim kolicima spušta niz rampu do splavi Mjehurić i s Kubom se sprema pokraj Matina Morskog psa. Gusarski otok. Jednom godišnje djeca se ovdje utrkuju za komadić Velike karte. Sidro: Tko prvi zazvoni zvonom na plutači kraj svjetionika, dobiva ovaj komadić. Mato: Ja ću pobijediti, sestrično. Kao i uvijek. Jeka: …UVIJEK! Ema: Jeka ponavlja zadnju riječ. Bilo koju riječ. Jeka: …RIJEČ! Kubo: Čvorovi su gotovi, kapetanice. Ema: Onda digni jedro! Kubo: Matina vesla su dvaput veća. Ema: A mi imamo mjehuriće.

    Gusarski otok. Jednom godišnje djeca se ovdje utrkuju za komadić Velike karte.

    Sidro: Tko prvi zazvoni zvonom na plutači kraj svjetionika, dobiva ovaj komadić.

    Mato: Ja ću pobijediti, sestrično. Kao i uvijek.

    Jeka: …UVIJEK!

    Ema: Jeka ponavlja zadnju riječ. Bilo koju riječ.

    Jeka: …RIJEČ!

    Kubo: Čvorovi su gotovi, kapetanice.

    Ema: Onda digni jedro!

    Kubo: Matina vesla su dvaput veća.

    Ema: A mi imamo mjehuriće.

  3. Utrka počinje: Mato snažno vesla i preuzima vodstvo, Ema primijeti da se mjehurići vrte ulijevo, pronađe struju i Mjehurić prestigne Morskog psa; iza svjetionika svjetluca Đavolji vrtlog. TUUUUT! Mato: Pa-pa, puževi! Ema: Mjehurići se vrte ulijevo. Tu je struja! Mato: Hej! To je varanje! Jeka: …VARANJE! Kubo: Struja nije varanje. Besplatna je! Ema: A iza svjetionika je najbrža. Kubo: Ne ta, kapetanice. Ta je đavolska.

    TUUUUT!

    Mato: Pa-pa, puževi!

    Ema: Mjehurići se vrte ulijevo. Tu je struja!

    Mato: Hej! To je varanje!

    Jeka: …VARANJE!

    Kubo: Struja nije varanje. Besplatna je!

    Ema: A iza svjetionika je najbrža.

    Kubo: Ne ta, kapetanice. Ta je đavolska.

  4. Ema gleda Đavolji vrtlog, a Mjehurić vodi za cijelu splav; Ema se okrene da zadirkuje Matu, povuče kormilo za sobom, a Jeka joj skoči na glavu — splav obiđe plutaču s krive strane. Ema: Đavolji vrtlog. Nitko se još nije usudio ući. Kubo: Danas idemo do plutače, kapetanice. Kubo: Vodimo! Za cijelu splav! Ema: Mato! Pozdravi ribice! Jeka: …RIBICE! RIBICE! Ema: Jeka! Stani! Jeka: …STANI!

    Ema: Đavolji vrtlog. Nitko se još nije usudio ući.

    Kubo: Danas idemo do plutače, kapetanice.

    Kubo: Vodimo! Za cijelu splav!

    Ema: Mato! Pozdravi ribice!

    Jeka: …RIBICE! RIBICE!

    Ema: Jeka! Stani!

    Jeka: …STANI!

  5. Mato prvi zazvoni zvonom na plutači, a Ema dvije sekunde nakon njega; Ema šuti stisnutih šaka, zatim okrivi papigu, a Jeka krilom pokaže ravno na nju. DING! Mato: Prviii! ding. Sidro: Mato. Za dvije sekunde. Ema: Kriva je ta papiga! Jeka: …PAPIGA!

    DING!

    Mato: Prviii!

    ding.

    Sidro: Mato. Za dvije sekunde.

    Ema: Kriva je ta papiga!

    Jeka: …PAPIGA!

  6. Kod svjetionika Mato dobije komadić karte, ali ga ne zna pročitati i zamoli Emu za pomoć; Ema prizna da je izgubila i pogleda; svi se voze dizalom sa strane svjetionika, Ema u invalidskim kolicima, a s galerije Ema pomoću krugova na karti pronađe Đavolji vrtlog. Mato: Kakvi su ovo puževi? Gdje je blago? Mato: …Ema? Ti znaš čitati struje. Ema: Izgubila sam za dvije sekunde. Dvije! Ema: …Pokaži. Sidro: Odozgo ćete vidjeti struje. Ema: Okreni je, Kubo. Kornjačina stijena je ondje. Ema: Tri kruga i jedan dugi tobogan… Đavolji vrtlog! Mato: Onamo? …Ja ne idem.

    Mato: Kakvi su ovo puževi? Gdje je blago?

    Mato: …Ema? Ti znaš čitati struje.

    Ema: Izgubila sam za dvije sekunde. Dvije!

    Ema: …Pokaži.

    Sidro: Odozgo ćete vidjeti struje.

    Ema: Okreni je, Kubo. Kornjačina stijena je ondje.

    Ema: Tri kruga i jedan dugi tobogan… Đavolji vrtlog!

    Mato: Onamo? …Ja ne idem.

  7. Ema odluči ući u Đavolji vrtlog i povući Matu; svi se smiju tijekom vožnje, ali u zavoju se Matina mašna na pramcu razveže; Ema okrene splav prema njemu, Kubo baci omču na peraju, a Matina vesla izvuku ih u mirnu vodu. Ema: Karta ide onuda, pa i mi idemo onuda. Povući ćemo te. Mato: …Dobro. Ali ja nosim kartu. Mato: Znam čvorove. Mašna uvijek drži. Kubo: …Uvijek? Jeka: …UVIJEK! Ema: To je samo mali vrtlog! Kubo: MALI?! Mato: Ju-huuu! Ema: Ups. Veći je nego što sam mislila! Mato: Mašna se razvezala! Ema: Okrećem prema njemu! Kubo, omču! Kubo: E, to je čvor. Mato: A ovo su vesla!

    Ema: Karta ide onuda, pa i mi idemo onuda. Povući ćemo te.

    Mato: …Dobro. Ali ja nosim kartu.

    Mato: Znam čvorove. Mašna uvijek drži.

    Kubo: …Uvijek?

    Jeka: …UVIJEK!

    Ema: To je samo mali vrtlog!

    Kubo: MALI?!

    Mato: Ju-huuu!

    Ema: Ups. Veći je nego što sam mislila!

    Mato: Mašna se razvezala!

    Ema: Okrećem prema njemu! Kubo, omču!

    Kubo: E, to je čvor.

    Mato: A ovo su vesla!

  8. Struja ih odnese u skrivenu lagunu sa starom olupinom; Ema kukom izvuče škrinju iz otvora, Mato u njoj pronađe drugi komadić karte, a Ema predloži revanš; zatim glas iz olupine kaže „Pozdravi ribice”. Kubo: Ovoga nema ni na jednoj karti. Ema: Onda to nacrtaj, Kubo! Mato: Ne mogu dohvatiti! Ema: Kubo, kuku! I drži nas kraj olupine. Ema: Sljedeći je kod Kitova otoka. Revanš? Mato: Revanš! Jeka: …REVANŠ! Glas iz olupine: …Pozdravi ribice… Kubo: To… nije bila Jeka. Ema: To sam ja vikala. Kod plutače.

    Kubo: Ovoga nema ni na jednoj karti.

    Ema: Onda to nacrtaj, Kubo!

    Mato: Ne mogu dohvatiti!

    Ema: Kubo, kuku! I drži nas kraj olupine.

    Ema: Sljedeći je kod Kitova otoka. Revanš?

    Mato: Revanš!

    Jeka: …REVANŠ!

    Glas iz olupine: …Pozdravi ribice…

    Kubo: To… nije bila Jeka.

    Ema: To sam ja vikala. Kod plutače.

  9. Primjer — izmišljeno dijete

    Kraj primjera

    Ovo je bilo prvih 7 od 16 stranica. U cijeloj knjizi priča se nastavlja do kraja.

Povlači prstom, raširi dva prsta za povećanje. Dalje i Natrag idu sličicu po sličicu.

Što je smislilo dijete

  1. Želja

    „Želim se utrkivati s bratićem i ploviti tamo kamo se još nitko nije usudio.“

    Ema se s bratićem Matom utrkuje za komadić Velike karte i gleda prema Đavoljem vrtlogu, kamo se nitko nije usudio.

  2. Talent

    čita morske struje iz mjehurića u vodi

    Na startu primijeti da mjehurići skreću ulijevo — onamo ide struja.

  3. Pomoćnik

    papiga koja ponavlja zadnju riječ

    Papiga Jeka ponavlja zadnju riječ: „…UVIJEK!“, „…VARANJE!“

  4. Izgled

    koristi invalidska kolica s tirkiznim okvirom, prugasta marama na glavi

    Ema upravlja splavi iz svojih kolica. Kolica se ni jednom ne spominju — luka i splav jednostavno su prilagođeni za njih.

  5. Svijet i stil

    Gusarski otok, Čista linija

    Luka, svjetionik i splavi, nacrtani jasnom, čistom linijom.

Što je dodao roditelj

Tema
poraz i pogreške
Napomena
„Kad izgubi u kartama ili u Čovječe, ne ljuti se, pomete figure sa stola i kaže da više nikad neće igrati. Bez kazne — želimo da zna izgubiti i igrati dalje.“

U priči nema karata ni igre Čovječe, ne ljuti se. Ema izgubi za dvije sekunde — a što učini nakon toga, pokaže sama.

Nitko u priči ne izgovara pouku naglas — ona je u onome što likovi čine.

Naslovnica primjera Dvije sekunde (7–9 godina)
7–9 godina · strip — čita dijete

Dvije sekunde

Ista priča, drugi junak: Kubo veže čvorove i crta karte te se s prijateljicom Emom utrkuje s Matom za komadić Velike karte. Jednog dana Ema želi proploviti kroz Đavolji vrtlog.

Ovaj primjer zasad je na engleskom — oblačići će uskoro biti prevedeni. Tekst svake stranice preveden je ispod slike.

  • Stil: Čista linija
  • Primjer: naslovnica + 7 od 16 stranica
  • Junak: Kubo, 8 godina (izmišljen); njegova prijateljica Ema koristi invalidska kolica
Pročitaj primjer

Ista priča u kojoj je Ema junakinja

Primjer — izmišljeno dijete

  1. Naslovnica: na ravnoj splavi Mjehurić Kubo u zelenoj kapi drži uže jedra i pokazuje naprijed; pokraj njega za kormilom Ema, koja koristi invalidska kolica, pokazuje na mjehuriće u vodi, a papiga Jeka sjedi na svojoj prečki; u daljini Mato vesla na splavi Morski pas, a tu su i Sidro u svom čamcu na vesla i svjetionik.

    Dvije sekunde

    Knjiga za Kubu

  2. U luci Sidro pokazuje komadić Velike karte za onoga tko prvi zazvoni zvonom na plutači; Mato se hvali, a papiga Jeka ponavlja zadnju riječ; Ema se spušta niz rampu do splavi, Kubo diže jedro, a Mato na Morskom psu podiže svoja golema vesla. Gusarski otok. Jednom godišnje djeca se ovdje utrkuju za komadić Velike karte. Sidro: Tko prvi zazvoni zvonom na plutači kraj svjetionika, dobiva ovaj komadić. Mato: Ja ću pobijediti, sestrično. Kao i uvijek. Jeka: …UVIJEK! Ema: Jeka ponavlja zadnju riječ. Bilo koju riječ. Jeka: …RIJEČ! Kubo: Digni jedro! Ema: Kapetane, struje danas pjenušaju kao limunada. Kubo: Matina vesla su dvaput veća. Ema: A mi imamo mjehuriće.

    Gusarski otok. Jednom godišnje djeca se ovdje utrkuju za komadić Velike karte.

    Sidro: Tko prvi zazvoni zvonom na plutači kraj svjetionika, dobiva ovaj komadić.

    Mato: Ja ću pobijediti, sestrično. Kao i uvijek.

    Jeka: …UVIJEK!

    Ema: Jeka ponavlja zadnju riječ. Bilo koju riječ.

    Jeka: …RIJEČ!

    Kubo: Digni jedro!

    Ema: Kapetane, struje danas pjenušaju kao limunada.

    Kubo: Matina vesla su dvaput veća.

    Ema: A mi imamo mjehuriće.

  3. Utrka počinje: Mato odvesla, Ema po mjehurićima pronađe struju i Mjehurić prestigne Morskog psa; Ema pokaže na najbržu struju iza svjetionika, koju Kubo nazove đavolskom. TUUUUT! Mato: Pa-pa, puževi! Ema: Mjehurići se vrte ulijevo. Kubo, tu je struja! Mato: Hej! To je varanje! Jeka: …VARANJE! Kubo: Struja nije varanje. Besplatna je! Ema: A iza svjetionika je najbrža. Kubo: Ne ta. Ta je đavolska.

    TUUUUT!

    Mato: Pa-pa, puževi!

    Ema: Mjehurići se vrte ulijevo. Kubo, tu je struja!

    Mato: Hej! To je varanje!

    Jeka: …VARANJE!

    Kubo: Struja nije varanje. Besplatna je!

    Ema: A iza svjetionika je najbrža.

    Kubo: Ne ta. Ta je đavolska.

  4. Ema jednog dana želi proći kroz Đavolji vrtlog; Mjehurić vodi, Kubo se okrene da zadirkuje Matu, pusti uže jedra i Jeka mu sleti na glavu, pa splav obiđe plutaču s krive strane. Ema: Đavolji vrtlog. Jednog dana proći ću kroz njega. Nitko se još nije usudio. Kubo: Danas idemo do plutače. Kubo: Vodimo! Za cijelu splav! Kubo: Mato! Pozdravi ribice! Jeka: …RIBICE! RIBICE! Ema: Kubo! Jedro! Kubo: Jeka! Stani! Jeka: …STANI!

    Ema: Đavolji vrtlog. Jednog dana proći ću kroz njega. Nitko se još nije usudio.

    Kubo: Danas idemo do plutače.

    Kubo: Vodimo! Za cijelu splav!

    Kubo: Mato! Pozdravi ribice!

    Jeka: …RIBICE! RIBICE!

    Ema: Kubo! Jedro!

    Kubo: Jeka! Stani!

    Jeka: …STANI!

  5. Mato prvi zazvoni zvonom, Kubo dvije sekunde nakon njega; Kubo pocrveni od ljutnje i okrivi papigu, a Jeka krilom pokaže ravno natrag na njega. DING! Mato: Prviii! ding. Sidro: Mato. Za dvije sekunde. Kubo: Kriva je tvoja papiga! Jeka: …PAPIGA!

    DING!

    Mato: Prviii!

    ding.

    Sidro: Mato. Za dvije sekunde.

    Kubo: Kriva je tvoja papiga!

    Jeka: …PAPIGA!

  6. Mato dobije komadić karte, ali ga ne zna pročitati i pita Kubu; Kubo izdahne, dizalom se popnu na svjetionik i Kubo okrene kartu prema Kornjačinoj stijeni — put vodi kroz Đavolji vrtlog. Mato: Kakvi su ovo puževi? Gdje je blago? Ema: Ako su to puževi, onda su baš brzi. Mato: …Kubo? Ti crtaš karte, zar ne? Kubo: Izgubili smo za dvije sekunde. Dvije! Kubo: …Pokaži. Ema: To su struje. Ali koje? More ih je puno. Sidro: Odozgo ćete vidjeti struje. Kubo: Kornjačina stijena je ondje. Znači da karta ide ovako! Ema: Tri kruga i jedan dugi tobogan… Đavolji vrtlog! Mato: Onamo? …Ja ne idem.

    Mato: Kakvi su ovo puževi? Gdje je blago?

    Ema: Ako su to puževi, onda su baš brzi.

    Mato: …Kubo? Ti crtaš karte, zar ne?

    Kubo: Izgubili smo za dvije sekunde. Dvije!

    Kubo: …Pokaži.

    Ema: To su struje. Ali koje? More ih je puno.

    Sidro: Odozgo ćete vidjeti struje.

    Kubo: Kornjačina stijena je ondje. Znači da karta ide ovako!

    Ema: Tri kruga i jedan dugi tobogan… Đavolji vrtlog!

    Mato: Onamo? …Ja ne idem.

  7. Kubo precrta put u svoju bilježnicu, u žurbi zgrabi Emina invalidska kolica, a Ema mu kaže da je kapetan splavi, a ne njezinih kotača; u Đavoljem vrtlogu Matina se mašna razveže, Kubo baci omču, a Mato snažno povuče vesla. Kubo: Karta ide onuda, pa i mi idemo onuda. Mato, povući ćemo te. Mato: …Dobro. Ja nosim kartu. I uže vežem na mašnu. Ema: Napokon Đavolji vrtlog! Kubo: Brzo, prije nego što se Mato predomisli! Ema: Kubo, ti si kapetan splavi. Ne mojih kotača. Kubo: Prati put! Desno kod stijene! Ema: Jasno! To je samo mali vrtlog! Mato: Ju-huuu! Ema: Ups, preoštro! Okrećem prema njemu! Mato: Mašna se razvezala! Kubo: Bacam omču! Kubo: E, to je čvor. Mato: A ovo su vesla!

    Kubo: Karta ide onuda, pa i mi idemo onuda. Mato, povući ćemo te.

    Mato: …Dobro. Ja nosim kartu. I uže vežem na mašnu.

    Ema: Napokon Đavolji vrtlog!

    Kubo: Brzo, prije nego što se Mato predomisli!

    Ema: Kubo, ti si kapetan splavi. Ne mojih kotača.

    Kubo: Prati put! Desno kod stijene!

    Ema: Jasno! To je samo mali vrtlog!

    Mato: Ju-huuu!

    Ema: Ups, preoštro! Okrećem prema njemu!

    Mato: Mašna se razvezala!

    Kubo: Bacam omču!

    Kubo: E, to je čvor.

    Mato: A ovo su vesla!

  8. Iza vrtloga pronađu olupinu koje nema ni na jednoj karti; Ema kukom izvuče škrinju sa sljedećim komadićem karte, a Mato i Kubo dogovore revanš; iz olupine se začuje glas: „Pozdravi ribice”. Kubo: Ovoga nema ni na jednoj karti. Crtam! Ema: Crtaj brzo. Plima neće čekati. Mato: Ne mogu dohvatiti! Ema: Kubo, kuku! I drži nas kraj olupine. Kubo: Sljedeći je kod Kitova otoka. Revanš? Mato: Revanš! Jeka: …REVANŠ! Glas iz olupine: …Pozdravi ribice… Ema: To… nije bila Jeka. Kubo: To sam ja vikao. Kod plutače.

    Kubo: Ovoga nema ni na jednoj karti. Crtam!

    Ema: Crtaj brzo. Plima neće čekati.

    Mato: Ne mogu dohvatiti!

    Ema: Kubo, kuku! I drži nas kraj olupine.

    Kubo: Sljedeći je kod Kitova otoka. Revanš?

    Mato: Revanš!

    Jeka: …REVANŠ!

    Glas iz olupine: …Pozdravi ribice…

    Ema: To… nije bila Jeka.

    Kubo: To sam ja vikao. Kod plutače.

  9. Primjer — izmišljeno dijete

    Kraj primjera

    Ovo je bilo prvih 7 od 16 stranica. U cijeloj knjizi priča se nastavlja do kraja.

Povlači prstom, raširi dva prsta za povećanje. Dalje i Natrag idu sličicu po sličicu.

Što je smislilo dijete

  1. Talent

    brzo veže čvorove i crta karte

    Kubo veže čvorove na splavi i precrtava rutu u bilježnicu.

  2. Svijet

    papiga koja ponavlja zadnju riječ · utrka splavi

    Papiga Jeka ponavlja zadnju riječ, a djeca se utrkuju splavima za komadić Velike karte.

  3. Svijet i stil

    Gusarski otok, Čista linija

    Luka, svjetionik i splavi, nacrtani jasnom, čistom linijom.

Što je dodao roditelj

Tema
poraz i pogreške · prijatelj koji koristi invalidska kolica
Napomena
„Kad izgubi u nogometu ili u igri, plače i kaže da to više nikad neće igrati. Bez kazne — želimo da zna izgubiti i igrati dalje.“ A u priči: prijateljica koja koristi invalidska kolica.

U priči nema nogometa. Kubo izgubi za dvije sekunde. Ema je prijateljica s vlastitim ciljem — nitko ne pravi pitanje od kolica, a kad ih Kubo u žurbi zgrabi, Ema kaže jednu rečenicu.

Nitko u priči ne izgovara pouku naglas — ona je u onome što likovi čine.

Naslovnica primjera Magnet (9–11 godina)
9–11 godina · strip — čita dijete

Magnet

Tobi s klupe za pričuve i nova djevojčica koja razumije golubove love robota koji grad „popravlja“ ljepilom — za mjesto u ekipi junaka.

Ovaj primjer zasad je na engleskom — oblačići će uskoro biti prevedeni. Tekst svake stranice preveden je ispod slike.

  • Stil: Superjunaci
  • Primjer: naslovnica + 8 od 16 stranica
  • Junak: Tobi, 10 godina (izmišljen)
Pročitaj primjer

Primjer — izmišljeno dijete

  1. Naslovnica: Tobi u plaštu od karirane deke i plivaćim naočalama magnetom vuče niz žlica kroz zrak, pokraj njega skeptična Lota u žutoj kabanici s golubom na glavi, a iza njih toranj Signal i mali okrugli robot Ljepko.

    Magnet

    Knjiga za Tobija

  2. Na krovu baze Tobi magnetom vuče sedam žlica; Čuvar tornja kaže da robot Ljepko lijepi cijeli grad i da tko ga vrati, ulazi u Ekipu Signal; Tobi mora ići s novom djevojčicom Lotom, koja na glavi ima goluba Gugua. Grad junaka. Svako dijete ovdje ima jednu moć. Tobijeva je magnet. Tobi: Sedam žlica odjednom. Novi rekord! Čuvar tornja: Robot Ljepko profesora Nezgode pobjegao je. Lijepi cijeli grad. Čuvar tornja: Tko ga vrati do zalaska sunca, ulazi u Ekipu Signal. Tobi: Napokon. Dvije godine na klupi. Čuvar tornja: Ideš s Lotom. Ona je nova. Lota: Bok. Ovo je Gugu. Kaže da su ti naočale čudne. Tobi (misli): Super. Novakinja i golub.

    Grad junaka. Svako dijete ovdje ima jednu moć. Tobijeva je magnet.

    Tobi: Sedam žlica odjednom. Novi rekord!

    Čuvar tornja: Robot Ljepko profesora Nezgode pobjegao je. Lijepi cijeli grad.

    Čuvar tornja: Tko ga vrati do zalaska sunca, ulazi u Ekipu Signal.

    Tobi: Napokon. Dvije godine na klupi.

    Čuvar tornja: Ideš s Lotom. Ona je nova.

    Lota: Bok. Ovo je Gugu. Kaže da su ti naočale čudne.

    Tobi (misli): Super. Novakinja i golub.

  3. U parku punom popravaka ljepilom Tobi magnetom vuče Ljepka, ali robot se zalijepi za stup javne rasvjete, a Tobi klizne ravno prema njemu; Ljepko pobjegne, a profesor Nezgoda protrči s mrežom za leptire. Lota: Gugu kaže da je Ljepko iza fontane. Tobi: Znam. Vidim ga. Tobi: Metalni je. Jedan potez i moj je. ŠKRIIIP! Lota: Tobi, letiš prema njemu! Profesor Nezgoda: Ljepko! Stani! Oprostite, djeco! Tobi: Znao sam to. Pa… skoro.

    Lota: Gugu kaže da je Ljepko iza fontane.

    Tobi: Znam. Vidim ga.

    Tobi: Metalni je. Jedan potez i moj je.

    ŠKRIIIP!

    Lota: Tobi, letiš prema njemu!

    Profesor Nezgoda: Ljepko! Stani! Oprostite, djeco!

    Tobi: Znao sam to. Pa… skoro.

  4. Na tržnici Lota sluša golubove: Ljepko ne kvari stvari, nego ih popravlja; od Tobijeve ljutnje žlice se tresu; Lota se boji da će je poslati kući; Gugu pokaže ljepljiv trag prema trgu. Lota: Golubovi kažu da Ljepko ne kvari stvari. Popravlja ih. Tobi: Ljepilom? Cijeli grad? Lota: Žlice ti se tresu. Tobi: To nisu moje žlice! Lota: Ako ga ne uhvatimo, poslat će me kući. Danas mi je prvi dan. Tobi: Mene neće nikamo poslati. Ja samo sjedim. Lota: Trg! Tobi: Idemo!

    Lota: Golubovi kažu da Ljepko ne kvari stvari. Popravlja ih.

    Tobi: Ljepilom? Cijeli grad?

    Lota: Žlice ti se tresu.

    Tobi: To nisu moje žlice!

    Lota: Ako ga ne uhvatimo, poslat će me kući. Danas mi je prvi dan.

    Tobi: Mene neće nikamo poslati. Ja samo sjedim.

    Lota: Trg!

    Tobi: Idemo!

  5. Na trgu Tobi pažljivo cilja Ljepkov kotač, ali golubovi prolete i Ljepko pobjegne prema tornju; Nezgoda mrežom ulovi samo vlastiti šešir; crveni Tobi viče na Lotu i sve metalno oko njega se trese. Tobi: Sad. Samo kotač. Polako… Lota: Tobi, čekaj! Golubovi znaju kamo ide! Profesor Nezgoda: Opet promašaj! Tobi: Sve si pokvarila!

    Tobi: Sad. Samo kotač. Polako…

    Lota: Tobi, čekaj! Golubovi znaju kamo ide!

    Profesor Nezgoda: Opet promašaj!

    Tobi: Sve si pokvarila!

  6. Tobijev magnet eksplodira i na njega polete lonci, bicikli, poštanski sandučić i kolica; iz velike metalne hrpe viri samo tenisica; unutar hrpe Tobi sjedi s tavom na glavi, a žlica mu se trese na dlanu. TRAS-BUM-ZVEC! Lota: …Tobi? Glas iz hrpe: Dobro sam. Mislim. Lota: Gugu pita želiš li bobicu grožđa. Tobi: Super. I tava.

    TRAS-BUM-ZVEC!

    Lota: …Tobi?

    Glas iz hrpe: Dobro sam. Mislim.

    Lota: Gugu pita želiš li bobicu grožđa.

    Tobi: Super. I tava.

  7. Tobi isprobava eksperiment: kad se namršti, žlica se jače trese, kad polako izdahne, padne; hrpa se raspadne, Tobi sve vrati na mjesto i na rubniku se ispriča Loti; ona mu kaže da Ljepko ide prema tornju. Tobi: Eksperiment jedan: misliti na golubove. Tobi: Eksperiment dva: ne misliti na golubove. Lota: Što to radiš unutra? Tobi: Znanost. Pekar: Moja tava! Tobi: Tava — tamo. Bicikl — tamo. Tobi: Oprosti. Nisam slušao. Kamo ide Ljepko? Lota: Gore na toranj. Golubovi kažu da želi popraviti Signal.

    Tobi: Eksperiment jedan: misliti na golubove.

    Tobi: Eksperiment dva: ne misliti na golubove.

    Lota: Što to radiš unutra?

    Tobi: Znanost.

    Pekar: Moja tava!

    Tobi: Tava — tamo. Bicikl — tamo.

    Tobi: Oprosti. Nisam slušao. Kamo ide Ljepko?

    Lota: Gore na toranj. Golubovi kažu da želi popraviti Signal.

  8. Na tornju u sumrak Ljepko maže ljepilo po Signalu; poprska Tobijeve naočale i okvir Signala se nagne, a Tobi polako otvori šaku; zatim magnetom nježno izvuče Ljepkov spremnik ljepila, Nezgoda pričvrsti četku i Signal ponovno sja. Profesor Nezgoda: Ljepko, ne! Ljepilo ne sja! Ljepko: Bip-bip! ŠKRIIIIIP! Lota: Tobi! Signal! Tobi: Samo spremnik. Lijepo i polako. Ljepko: Bip? Profesor Nezgoda: Evo. Četka. I dosta pametnih ideja, Ljepko. Lota: Gugu kaže da mu se sviđa.

    Profesor Nezgoda: Ljepko, ne! Ljepilo ne sja!

    Ljepko: Bip-bip!

    ŠKRIIIIIP!

    Lota: Tobi! Signal!

    Tobi: Samo spremnik. Lijepo i polako.

    Ljepko: Bip?

    Profesor Nezgoda: Evo. Četka. I dosta pametnih ideja, Ljepko.

    Lota: Gugu kaže da mu se sviđa.

  9. Čuvar tornja prima Tobija i Lotu u ekipu na probu, a prvi zadatak je odlijepiti cijeli grad; te večeri pod uličnim svjetiljkama svi odlijepljuju stvari, a Signal odjednom zatreperi prema otoku na rijeci. Čuvar tornja: Robot je vraćen i Signal sja. Tko je to napravio? Tobi: Golubovi su znali kamo ide. Lota: A on je znao što treba izvući. Čuvar tornja: U ekipi ste. Zasad na probu. Oboje. Čuvar tornja: Prvi zadatak je dolje. Čuvar tornja: Odlijepite cijeli grad. Tobi: …Cijeli? Ljepko: Bip! Lota: Gugu kaže da Signal doziva otok. Tobi: Otok? Tamo nitko ne živi. Nastavit će se: Signal s otoka

    Čuvar tornja: Robot je vraćen i Signal sja. Tko je to napravio?

    Tobi: Golubovi su znali kamo ide.

    Lota: A on je znao što treba izvući.

    Čuvar tornja: U ekipi ste. Zasad na probu. Oboje.

    Čuvar tornja: Prvi zadatak je dolje.

    Čuvar tornja: Odlijepite cijeli grad.

    Tobi: …Cijeli?

    Ljepko: Bip!

    Lota: Gugu kaže da Signal doziva otok.

    Tobi: Otok? Tamo nitko ne živi.

    Nastavit će se: Signal s otoka

  10. Primjer — izmišljeno dijete

    Kraj primjera

    Ovo je bilo prvih 8 od 16 stranica. U cijeloj knjizi priča se nastavlja do kraja.

Povlači prstom, raširi dva prsta za povećanje. Dalje i Natrag idu sličicu po sličicu.

Što je smislilo dijete

  1. Moć

    magnet koji privlači metalne stvari

    Tobi vježba magnet na žlicama i njime lovi robota.

  2. Želja

    „Želim ući u ekipu junaka i uhvatiti robota koji radi nered.“

    Tko do zalaska sunca vrati robota Ljepka, ulazi u Ekipu Signal.

  3. Izgled

    plašt od kockaste deke i plivaće naočale

    Upravo je tako nacrtan u stilu Superjunaci.

  4. Talent

    voli pokuse

    U važnom trenutku Tobi napravi pokus.

  5. Prijatelj

    Lota, koja razumije golubove

    Lota i golub Gugu znaju više nego što Tobi očekuje.

Što je dodao roditelj

Tema
ljutnja i smirivanje
Napomena
„Kad mu nešto ne uspije, plane, viče i baca stvari. Poslije mu je žao. Ne kazna — želimo da zna što s tim učiniti.“

U priči Tobi ne baca stvari kod kuće niti gubi u igri — sve se događa dok lovi robota u Gradu junaka.

Nitko u priči ne izgovara pouku naglas — ona je u onome što likovi čine.

Naslovnica primjera Noć zagonetki (12–14 godina)
12–14 godina · strip — čita dijete

Noć zagonetki

Klara zna razbiti svaku šifru i želi pobijediti u uličnoj igri zagonetki — no zagonetke ovise o stvarima koje znaju samo mještani.

Ovaj primjer zasad je na engleskom — oblačići će uskoro biti prevedeni. Tekst svake stranice preveden je ispod slike.

  • Stil: Anime
  • Primjer: naslovnica + 8 od 16 stranica
  • Junakinja: Klara, 13 godina (izmišljena)
Pročitaj primjer

Primjer — izmišljeno dijete

  1. Naslovnica: večernja ulica u stambenom naselju sa svjetiljkama i osvijetljenom pekarnicom; naprijed Klára s bilježnicom i slušalicama oko vrata, njezin brat Vilko s hrčkom igračkom, a iza njih Dávid i Ivka.

    Noć zagonetki

    Knjiga za Kláru

  2. Ekipe se okupljaju ispred pekarnice, gospođa Lienka na stepenicama drži četiri omotnice, Klára se prijavljuje s bratom i igračkom, a pored njih su Dávid i Ivka. Jesenski praznici kod bake. Sedam dana. Jedna pekarnica. I brat. Gospođa Lienka: Četiri omotnice. U posljednjoj je lozinka za mene. Bez lozinke nema cilja. Gospođa Lienka: Tko se prvi vrati do osam, dobiva ime na Ploči misterija. Klára: Ekipa: ja, moj brat i Gustáv. Gospođa Lienka: Plišana životinja vrijedi pola. Dávid: I nas je dvoje. Rišo je kod bake. Ipak ćemo vas pobijediti. Gospođa Lienka: Samo večeras, dvoje je dovoljno. I dvoje i pol.

    Jesenski praznici kod bake. Sedam dana. Jedna pekarnica. I brat.

    Gospođa Lienka: Četiri omotnice. U posljednjoj je lozinka za mene. Bez lozinke nema cilja.

    Gospođa Lienka: Tko se prvi vrati do osam, dobiva ime na Ploči misterija.

    Klára: Ekipa: ja, moj brat i Gustáv.

    Gospođa Lienka: Plišana životinja vrijedi pola.

    Dávid: I nas je dvoje. Rišo je kod bake. Ipak ćemo vas pobijediti.

    Gospođa Lienka: Samo večeras, dvoje je dovoljno. I dvoje i pol.

  3. Ekipe otvaraju prvu omotnicu sa šifrom, Klára je brzo riješi na stepenicama pekarnice i otrči s Vilkom; na autobusnoj stanici dobije drugu omotnicu. EXVVWRS Dávid: Što je ovo? Tipfeleri? Klára: Pomak za jedan… besmislica. Za tri… Autobusna stanica. Vilko: Ti si kao računalo. Jedan–nula za gošću. Klára: „Idi do Čuvara vremena.” Tko je Čuvar vremena? Vilko: Bakina budilica?

    EXVVWRS

    Dávid: Što je ovo? Tipfeleri?

    Klára: Pomak za jedan… besmislica. Za tri… Autobusna stanica.

    Vilko: Ti si kao računalo.

    Jedan–nula za gošću.

    Klára: „Idi do Čuvara vremena.” Tko je Čuvar vremena?

    Vilko: Bakina budilica?

  4. Klára traži na mobitelu, a zatim ona i Vilko potajno prate Dávida i Ivku do kipa Čuvara vremena; Vilkova igračka zacvili i njih se dvoje okrenu. Internet ne zna ništa o Čuvaru vremena. Internet nikad nije bio ovdje. Ivka: Čuvar je kip kod škole. To svi znaju. Dávid: Ja sam to prvi znao. Ivka: Ti si uvijek prvi. Vilko: Jesmo li špijuni? Klára: Mi smo turisti. CIIIK! Dávid: Pratite li nas? Klára: Ja? Ja šećem svog hrčka.

    Internet ne zna ništa o Čuvaru vremena. Internet nikad nije bio ovdje.

    Ivka: Čuvar je kip kod škole. To svi znaju.

    Dávid: Ja sam to prvi znao.

    Ivka: Ti si uvijek prvi.

    Vilko: Jesmo li špijuni?

    Klára: Mi smo turisti.

    CIIIK!

    Dávid: Pratite li nas?

    Klára: Ja? Ja šećem svog hrčka.

  5. Kod kipa obje ekipe dobiju treću omotnicu sa šifrom od simbola, razdvoje se, a Klára je riješi na klupi pod svjetiljkom. (šifra od simbola) (šifra od simbola) (šifra od simbola) ▲=U ●=N ■=D ◆=E ★=R ✚=T ▼=H ◐=B ♥=C ♣=O ♠=I ☾=L ✿=W ▶=K ◀=G ✖=S Ivka: Ne poznajem ove simbole. Klára (misli): Ja ih poznajem. Dávid: Snaći ćemo se sami. Klára: I ja. Vilko: Bok! Klára: „Ispod klupe na brdu gdje se zimi sanjka cijelo naselje.” Klára: …Super. Koje brdo?

    (šifra od simbola)

    (šifra od simbola)

    (šifra od simbola)

    ▲=U ●=N ■=D ◆=E ★=R ✚=T ▼=H ◐=B ♥=C ♣=O ♠=I ☾=L ✿=W ▶=K ◀=G ✖=S

    Ivka: Ne poznajem ove simbole.

    Klára (misli): Ja ih poznajem.

    Dávid: Snaći ćemo se sami.

    Klára: I ja.

    Vilko: Bok!

    Klára: „Ispod klupe na brdu gdje se zimi sanjka cijelo naselje.”

    Klára: …Super. Koje brdo?

  6. Klára sjedi na klupi, a Vilko joj spava na ramenu; iza naselja su tri brda; preko ulice Dávid i Ivka nagađaju nad svojim papirom. Klára probudi Vilka i ustane. (šifra od simbola) ▲=U ●=N ■=D ◆=E ★=R ✚=T ▼=H ◐=B ♥=C ♣=O ♠=I ☾=L ✿=W ▶=K ◀=G ✖=S ISPOD KLUPE NA BRDU GDJE SE ZIMI SANJKA CIJELO NASELJE 19:31. Poruka primljena. Brda su tri. Ivka: Kod garaža? U parku? Kod vodotornja? Dávid: Možda je to karta. Ili pizza. Klára: Ustaj. Idemo nekome upasti.

    (šifra od simbola)

    ▲=U ●=N ■=D ◆=E ★=R ✚=T ▼=H ◐=B ♥=C ♣=O ♠=I ☾=L ✿=W ▶=K ◀=G ✖=S

    ISPOD KLUPE NA BRDU GDJE SE ZIMI SANJKA CIJELO NASELJE

    19:31. Poruka primljena. Brda su tri.

    Ivka: Kod garaža? U parku? Kod vodotornja?

    Dávid: Možda je to karta. Ili pizza.

    Klára: Ustaj. Idemo nekome upasti.

  7. Klára priđe Dávidu i Ivki i pruži im svoju bilježnicu; dogovore se i sve četvero trči stazom pod svjetiljkama. ▲=U ●=N ■=D ◆=E ★=R ✚=T ▼=H ◐=B ♥=C ♣=O ♠=I ☾=L ✿=W ▶=K ◀=G ✖=S ISPOD KLUPE NA BRDU GDJE SE ZIMI SANJKA CIJELO NASELJE (šifra od simbola) Klára: Ja znam što piše. Vi znate koje brdo. Dávid: A zašto bismo dijelili? Klára: Zato što ja imam pola, vi imate pola, a Gustáv je pola. I držali ste je naopako. Ivka: Cijelo naselje sanjka se samo na jednom. Sanjkaško brdo, iza garaža. Dávid: Dobro. Ali ja sam kapetan. Klára: Naravno, kapetane. Vilko: Gladan sam.

    ▲=U ●=N ■=D ◆=E ★=R ✚=T ▼=H ◐=B ♥=C ♣=O ♠=I ☾=L ✿=W ▶=K ◀=G ✖=S

    ISPOD KLUPE NA BRDU GDJE SE ZIMI SANJKA CIJELO NASELJE

    (šifra od simbola)

    Klára: Ja znam što piše. Vi znate koje brdo.

    Dávid: A zašto bismo dijelili?

    Klára: Zato što ja imam pola, vi imate pola, a Gustáv je pola. I držali ste je naopako.

    Ivka: Cijelo naselje sanjka se samo na jednom. Sanjkaško brdo, iza garaža.

    Dávid: Dobro. Ali ja sam kapetan.

    Klára: Naravno, kapetane.

    Vilko: Gladan sam.

  8. Na brdu iza garaža Ivka ispod klupe izvuče limenku s lozinkom; Dávid je putem sam dešifrira i kaže je gospođi Lienki malo prije osam. PXIILQ PXIILQ PXIILQ Ivka: Barem jednom sam ja prva! Dávid: Kapetan rješava lozinku. Usput. Klára: Daj to ovamo! Dávid: Kapetan! …Imam! Krafna! Dávid: Lozinka: krafna! Gospođa Lienka: Ne. 19:59.

    PXIILQ

    PXIILQ

    PXIILQ

    Ivka: Barem jednom sam ja prva!

    Dávid: Kapetan rješava lozinku. Usput.

    Klára: Daj to ovamo!

    Dávid: Kapetan! …Imam! Krafna!

    Dávid: Lozinka: krafna!

    Gospođa Lienka: Ne.

    7:59.

  9. Blizanci upadnu u pekarnicu, svi se smiju, Ivka Klári gurne šišarku; kod bake Klára otvori kovčeg, a ujutro na autobusnoj stanici pronađu naljepnicu s točkicom. Blizanci: Mafin! Gospođa Lienka: Točno! Prvi. Klára: …Mafin. Gospođa Lienka: Isto točno. Drugo mjesto. Dávid: Kapetanova krivnja. Vilko: I ja bih rekao krafna. Ivka: Ideš sutra s nama? U petak ćeš upoznati Riša. Klára: Sutra. Možda. Ivka: Ovo nije od gospođe Lienke. Klára: Onda je naše. Nastavit će se: Tko lijepi točkice?

    Blizanci: Mafin!

    Gospođa Lienka: Točno! Prvi.

    Klára: …Mafin.

    Gospođa Lienka: Isto točno. Drugo mjesto.

    Dávid: Kapetanova krivnja.

    Vilko: I ja bih rekao krafna.

    Ivka: Ideš sutra s nama? U petak ćeš upoznati Riša.

    Klára: Sutra. Možda.

    Ivka: Ovo nije od gospođe Lienke.

    Klára: Onda je naše.

    Nastavit će se: Tko lijepi točkice?

  10. Primjer — izmišljeno dijete

    Kraj primjera

    Ovo je bilo prvih 8 od 16 stranica. U cijeloj knjizi priča se nastavlja do kraja.

Povlači prstom, raširi dva prsta za povećanje. Dalje i Natrag idu sličicu po sličicu.

Što je smislilo dijete

  1. Talent

    zna razbiti svaku šifru

    U igri su četiri omotnice sa šiframa, a čitatelji ih mogu odgonetati zajedno s Klarom.

  2. Osobnost

    pomalo ironična

    „Ja? Šećem hrčka.“

  3. Obitelj

    brat Vilko i Gustav, hrčak igračka

    „Ekipa: ja, brat i Gustav.“ — „Plišanac se računa kao pola.“

  4. Želja

    „Želim priču sa zagonetkom i nekim tko je stvarno dobar u šiframa. I ne smije biti cringe.“

    Noć zagonetki: ulična igra sa šiframa, cilj u pekarnici do osam.

  5. Svijet i stil

    Naša ulica, anime

    Obično stambeno naselje navečer, nacrtano kao anime.

Što je dodao roditelj

Tema
prijatelji: kako se uključiti
Napomena
„Otkako smo se preselili, zatvorila se, kaže da ovdje nikoga ne treba i da ćemo se ionako jednom vratiti. Ne gurajte je, ali neka vidi da se može napraviti prvi korak.“

U priči nema selidbe — Klara je samo tjedan dana kod bake, a tamošnja djeca znaju stvari koje ona ne zna.

Nitko u priči ne izgovara pouku naglas — ona je u onome što likovi čine.

O primjerima

Prve stranice personaliziranih knjiga, točno onakve kakve ih obitelj dobiva: slikovnica za dob 4–5 i stripovi za 6–8, 7–9, 9–11 i 12–14, svaki u drugom stilu crtanja. Priča za dob 7–9 ovdje je dvaput: jednom je junakinja Ema, koja koristi invalidska kolica, a jednom je Ema junakova prijateljica. Djeca u primjerima izmišljena su — upitnik, scenarij, crteže i provjere napravili smo istim postupkom kao kod prave narudžbe. Cijela knjiga ima više stranica: priča za 9,90 € (1 priča · 16 stranica) ili cijela pustolovina za 24,90 € (3 priče · 48 stranica), kao slikovnica ili strip.

  • Djeca u primjerima izmišljena su — nijedno stvarno dijete, nijedna fotografija.
  • Crta UI, a čovjek je provjerio svaku stranicu.
  • Primjer je početak knjige; cijela knjiga ima početak i kraj.

Ovakvu knjigu nacrtat ćemo s vašim djetetom

Najprije besplatno nacrtamo vaše dijete kao junaka. Tek ako vam se svidi, plaćate, jednom: priču za 9,90 € (1 priča · 16 stranica) ili cijelu pustolovinu za 24,90 € (3 priče · 48 stranica), kao slikovnicu ili strip.

Česta pitanja

Jesu li djeca u primjerima stvarna?

Nisu. Bruno, Lina, Ema, Kubo, Tobi, Klara i svi ostali izmišljeni su. Djecu naših kupaca nikada ne prikazujemo na web-stranici.

Hoće li knjiga mojeg djeteta izgledati ovako?

Ovako počinje knjiga za tu dob. Jedna priča ima 16 stranica (slikovnica ili strip), pustolovina su tri priče (3 priče · 48 stranica); vaše dijete bira stil crtanja između 20 mogućnosti, a priča se piše od nule prema vašem upitniku.

Slikovnica ili strip?

Slikovnica na svakoj stranici ima veliku sliku i nekoliko rečenica koje čita roditelj — preporučujemo je za dob 4–5. Strip ima sličice i oblačiće koje dijete čita samo — od 6 godina.

Tko to crta?

Crta UI, prema listu lika koji jednom izradimo i zaključamo. Scenarij pišemo prema pravilima dječje psihologije za tu dob, oblačiće dodajemo sami, a čovjek provjerava svaku stranicu.