Naslovnica primjera Rexo i šatorčić (4–5 godina)
4–5 godina · slikovnica

Rexo i šatorčić

Bruno i mali Pupo čekaju krijesnice. Ali dolazi oluja — i netko golem kuca na vrata.

Ovaj primjer zasad je na engleskom — oblačići će uskoro biti prevedeni. Tekst svake stranice preveden je ispod slike.

  • Plastelin
Pročitaj primjer

Primjer — izmišljeno dijete

  1. Naslovnica: Bruno i mali Pupo ispred kolibe sa sićušnim narančastim šatorom; golemi Rexo viri preko krova i drži list iznad glave.

    Rexo i šatorčić

    Knjiga za Bruna

  2. Bruno i Pupo kraj jezera s narančastim šatorom; Doktor Fosil na vratima kolibe pokazuje na olujne oblake. Kraj jezera Bruno i Pupo postavljali su sićušni narančasti šator, jer su večeras trebale doći krijesnice. Pupo je zapijukao od veselja. Ali preko brda navalili su oblaci, a Doktor Fosil je rekao: „Dolazi oluja — večeras šator spava u mojoj kolibi.” PIIP!

    Kraj jezera Bruno i Pupo postavljali su sićušni narančasti šator, jer su večeras trebale doći krijesnice. Pupo je zapijukao od veselja. Ali preko brda navalili su oblaci, a Doktor Fosil je rekao: „Dolazi oluja — večeras šator spava u mojoj kolibi.”

    PIIP!

  3. U kolibi stoji šator; Bruno je navukao bodljikavu dino-kapuljaču preko očiju dok kiša i munje ispunjavaju prozor. Šator je sada stajao u kolibi. „Krijesnice, gdje ste?” šapnuo je Bruno, ali vani je bila samo grmljavina. Bruno je navukao bodljikavu dino-kapuljaču preko očiju: „Ja sam oklopljeni dinosaur, ne bojim se!” Upravo tada netko je pokucao na vrata: kuc, kuc. BUM!

    Šator je sada stajao u kolibi. „Krijesnice, gdje ste?” šapnuo je Bruno, ali vani je bila samo grmljavina. Bruno je navukao bodljikavu dino-kapuljaču preko očiju: „Ja sam oklopljeni dinosaur, ne bojim se!” Upravo tada netko je pokucao na vrata: kuc, kuc.

    BUM!

  4. Golema mokra Rexova glava pod listom ispunjava vrata; zatim mu Bruno šapuće. Na vratima je stajao Rexo, najveći dinosaur u dolini, i kroz njih mu je stala samo glava. „Smijem li i ja unutra kad je grmljavina još veća od mene?” šapnuo je, drhteći kao puding. Bruno ga je pogledao, zabacio kapuljaču i šapnuo: „I ja se malčice bojim — dođi bliže.” BUM!

    Na vratima je stajao Rexo, najveći dinosaur u dolini, i kroz njih mu je stala samo glava. „Smijem li i ja unutra kad je grmljavina još veća od mene?” šapnuo je, drhteći kao puding. Bruno ga je pogledao, zabacio kapuljaču i šapnuo: „I ja se malčice bojim — dođi bliže.”

    BUM!

  5. Rexova glava kraj šatora koji svijetli kao bundeva; Bruno podiže dva prsta, a Pupo pijuče. Rexo je leđa i rep sklonio pod krov drvarnice. Bruno je upalio svjetiljku i šator je zasvijetlio kao bundeva. „Kad zagrmi, brojimo: jedan, dva…” počeo je Bruno, ali Pupo je upao s pijukom. „To nije tri!” nasmijao se Rexo. PIIP!

    Rexo je leđa i rep sklonio pod krov drvarnice. Bruno je upalio svjetiljku i šator je zasvijetlio kao bundeva. „Kad zagrmi, brojimo: jedan, dva…” počeo je Bruno, ali Pupo je upao s pijukom. „To nije tri!” nasmijao se Rexo.

    PIIP!

  6. Bruno napuhuje obraze za Bumčić, a Rexo se smije zatvorenih očiju. Opet je zagrmjelo. Bruno je napuhao obraze i zagrmio sićušnim glasićem: „Bumčić!” Rexo je prasnuo u smijeh i molio ga da to ponovi. BUMČIĆ!

    Opet je zagrmjelo. Bruno je napuhao obraze i zagrmio sićušnim glasićem: „Bumčić!” Rexo je prasnuo u smijeh i molio ga da to ponovi.

    BUMČIĆ!

  7. Rexo spava s dekicom na nosu dok vani svijetle krijesnice; kod kuće se mama smije Brunovu Bumčiću dok usisava. ZZZZ! Onda je kiša prestala, grmljavina je odlutala preko brda, a stotine krijesnica uzdigle su se iznad jezera. Najveći dinosaur u dolini nije ih vidio jer je spavao, pa mu je Bruno pokrio nos dekicom. Nekoliko dana kasnije kod kuće zabrujao je usisavač, Bruno je napuhao obraze — „Bumčić!” — a mama je prasnula u smijeh.

    ZZZZ!

    Onda je kiša prestala, grmljavina je odlutala preko brda, a stotine krijesnica uzdigle su se iznad jezera. Najveći dinosaur u dolini nije ih vidio jer je spavao, pa mu je Bruno pokrio nos dekicom. Nekoliko dana kasnije kod kuće zabrujao je usisavač, Bruno je napuhao obraze — „Bumčić!” — a mama je prasnula u smijeh.

  8. Kraj primjera ✦

    Ovako počinje cijela priča. Želiš svoju? Reci mami ili tati.

Povlači prstom, raširi dva prsta za povećanje. Dalje i Natrag idu sličicu po sličicu.

Naslovnica primjera Kakaova karta (6–8 godina)
6–8 godina · strip

Kakaova karta

Lina, Oto i patuljak Kamenčić idu tamo gdje još nitko nije bio. Kristali u tunelima svijetle — ali samo kad netko pjeva.

Ovaj primjer zasad je na engleskom — oblačići će uskoro biti prevedeni. Tekst svake stranice preveden je ispod slike.

  • Slikovnica
Pročitaj primjer

Primjer — izmišljeno dijete

  1. Naslovnica: Lina drži svijetleću svjetiljku u svjetlucavom tunelu, Oto pored nje s kartom, a patuljak Kamenčić pjeva na stijeni.

    Kakaova karta

    Knjiga za Linu

  2. Ujutro Oto pokazuje svoju prvu kartu, Kamenčić je potapša prstima od kakaa, Lina je potajno presavije u brodić i kutić otplovi niz potok. Jutro prije izleta tamo gdje još nitko nije bio. Oto: Moja prva karta! Precrtao sam je od starih rudara — sa svim znakovima. Oto: Nadam se da je dobra. Kamenčić: Ups. Prsti od kakaa. Iskra: Ako se svjetiljka ugasi, upali je od kamena koji sam svijetli. Lina (misli): Samo mali brodić. Odmah ću je rasklopiti. TRRRK!

    Jutro prije izleta tamo gdje još nitko nije bio.

    Oto: Moja prva karta! Precrtao sam je od starih rudara — sa svim znakovima.

    Oto: Nadam se da je dobra.

    Kamenčić: Ups. Prsti od kakaa.

    Iskra: Ako se svjetiljka ugasi, upali je od kamena koji sam svijetli.

    Lina (misli): Samo mali brodić. Odmah ću je rasklopiti.

    TRRRK!

  3. Iskra veže uže za Ota, djeca ulaze u svjetlucavi tunel, Kamenčić kihne i svjetiljka se ugasi; kad Kamenčić zapjeva, kristali zasvijetle. Iskra: Ja ću ostati ovdje i popuštati uže. Povuci ga i doći ću. Oto: Imam kartu. Idemo! Kamenčić: Hi-hi-hi! Svjetlucanje! Hi-hi… Oto: Pazi! Kad se smije, kiše. A-PĆIIII! Kamenčić: Mrak je kao u čarapi, kao u čarapi… Oto: Svijetle! Kad on pjeva!

    Iskra: Ja ću ostati ovdje i popuštati uže. Povuci ga i doći ću.

    Oto: Imam kartu. Idemo!

    Kamenčić: Hi-hi-hi! Svjetlucanje! Hi-hi…

    Oto: Pazi! Kad se smije, kiše.

    A-PĆIIII!

    Kamenčić: Mrak je kao u čarapi, kao u čarapi…

    Oto: Svijetle! Kad on pjeva!

  4. Svi pjevaju i tunel svijetli; na raskrižju pet tunela Oto otkrije da kartici nedostaje kutić i posumnja na Kamenčića; Lina šuti i stišće svoj kamen. Oto: Ja se bojim leptira, čak i malih! Lina: Slučajno sam pojela crva, u salati! Oto: Tko mi je poderao kartu?! Oto: Prsti od kakaa… Kamenčić? Kamenčić: Ja… ja sam je samo potapšao.

    Oto: Ja se bojim leptira, čak i malih!

    Lina: Slučajno sam pojela crva, u salati!

    Oto: Tko mi je poderao kartu?!

    Oto: Prsti od kakaa… Kamenčić?

    Kamenčić: Ja… ja sam je samo potapšao.

  5. Lina ih odvede u slijepu ulicu i pjeva preglasno; Kamenčić šuti u mraku, Oto se želi vratiti, a Lina se sjeća brodića koji je otplovio. Lina: Ovuda! Sigurno! Oto: Zid. Super. Lina: Tra-la-la, sve je super, tra-la-la! Oto: Bez Kamenčića je kao baterijska svjetiljka bez baterije. Oto: Pet tunela i karta bez kutića. Moramo natrag.

    Lina: Ovuda! Sigurno!

    Oto: Zid. Super.

    Lina: Tra-la-la, sve je super, tra-la-la!

    Oto: Bez Kamenčića je kao baterijska svjetiljka bez baterije.

    Oto: Pet tunela i karta bez kutića. Moramo natrag.

  6. Lina prizna, Oto se naljuti, Kamenčić pita je li brodić plutao; Lina nacrta zub s karte i, dok Kamenčić pjevuši, pronađu kristal u obliku zuba. Lina: Nije bio Kamenčić. Bila sam ja. Presavila sam kartu u brodić i poderala se. Oto: Brodić? Od moje prve karte?! Kamenčić: …Je li barem plutao? Lina: Na kutiću je bio kristal. Kao zub. Oto: Zub je znak starih rudara! Pokazuje put. Kamenčić: Zub pokazuje, zub pokazuje… Oto: Ovuda!

    Lina: Nije bio Kamenčić. Bila sam ja. Presavila sam kartu u brodić i poderala se.

    Oto: Brodić? Od moje prve karte?!

    Kamenčić: …Je li barem plutao?

    Lina: Na kutiću je bio kristal. Kao zub.

    Oto: Zub je znak starih rudara! Pokazuje put.

    Kamenčić: Zub pokazuje, zub pokazuje…

    Oto: Ovuda!

  7. U Dvorani koja pjeva Lina pali svjetiljku od svijetlećeg kamena, kraj jezerca pronađu njezin brodić s kutićem karte koji je nedostajao, a nakon Kamenčićeva kihanja pomaknu se mala vrata. Lina: Kamen koji sam svijetli! I mjesto gdje još nitko nije bio! Lina: Ovdje još nitko nije bio… osim mog brodića. Oto: Moj kutić! I vrata na njemu. Kamenčić: Hi-hi-A-PĆI! …apći… apći… Oto: Vrata… su se pomaknula.

    Lina: Kamen koji sam svijetli! I mjesto gdje još nitko nije bio!

    Lina: Ovdje još nitko nije bio… osim mog brodića.

    Oto: Moj kutić! I vrata na njemu.

    Kamenčić: Hi-hi-A-PĆI!

    …apći… apći…

    Oto: Vrata… su se pomaknula.

  8. Kraj primjera ✦

    Ovako počinje cijela priča. Želiš svoju? Reci mami ili tati.

Povlači prstom, raširi dva prsta za povećanje. Dalje i Natrag idu sličicu po sličicu.

Naslovnica primjera Dvije sekunde (7–9 godina)
7–9 godina · strip

Dvije sekunde

Ema čita struje iz mjehurića i utrkuje se s bratićem za komadić karte. A papiga Jeka sve ponavlja.

Ovaj primjer zasad je na engleskom — oblačići će uskoro biti prevedeni. Tekst svake stranice preveden je ispod slike.

  • Čista linija
Pročitaj primjer

Primjer — izmišljeno dijete

  1. Naslovnica: Ema, koja koristi invalidska kolica, upravlja splavi Mjehurić i pokazuje na mjehuriće u vodi, Kubo se smije kraj jarbola i drži uže jedra, papiga Jeka sjedi na svojoj prečki; daleko iza Mato vesla na splavi Morski pas, a Sidro vesla u svom čamcu ispred crveno-bijelog svjetionika.

    Dvije sekunde

    Knjiga za Emu

  2. U jutarnjoj luci Sidro pokazuje komadić karte za pobjednika utrke; bratić Mato se hvali, a papiga Jeka ponavlja zadnju riječ; Ema se u invalidskim kolicima spušta niz rampu do splavi Mjehurić i s Kubom se sprema pokraj Matina Morskog psa. Gusarski otok. Jednom godišnje djeca se ovdje utrkuju za komadić Velike karte. Sidro: Tko prvi zazvoni zvonom na plutači kraj svjetionika, dobiva ovaj komadić. Mato: Ja ću pobijediti, sestrično. Kao i uvijek. Jeka: …UVIJEK! Ema: Jeka ponavlja zadnju riječ. Bilo koju riječ. Jeka: …RIJEČ! Kubo: Čvorovi su gotovi, kapetanice. Ema: Onda digni jedro! Kubo: Matina vesla su dvaput veća. Ema: A mi imamo mjehuriće.

    Gusarski otok. Jednom godišnje djeca se ovdje utrkuju za komadić Velike karte.

    Sidro: Tko prvi zazvoni zvonom na plutači kraj svjetionika, dobiva ovaj komadić.

    Mato: Ja ću pobijediti, sestrično. Kao i uvijek.

    Jeka: …UVIJEK!

    Ema: Jeka ponavlja zadnju riječ. Bilo koju riječ.

    Jeka: …RIJEČ!

    Kubo: Čvorovi su gotovi, kapetanice.

    Ema: Onda digni jedro!

    Kubo: Matina vesla su dvaput veća.

    Ema: A mi imamo mjehuriće.

  3. Utrka počinje: Mato snažno vesla i preuzima vodstvo, Ema primijeti da se mjehurići vrte ulijevo, pronađe struju i Mjehurić prestigne Morskog psa; iza svjetionika svjetluca Đavolji vrtlog. TUUUUT! Mato: Pa-pa, puževi! Ema: Mjehurići se vrte ulijevo. Tu je struja! Mato: Hej! To je varanje! Jeka: …VARANJE! Kubo: Struja nije varanje. Besplatna je! Ema: A iza svjetionika je najbrža. Kubo: Ne ta, kapetanice. Ta je đavolska.

    TUUUUT!

    Mato: Pa-pa, puževi!

    Ema: Mjehurići se vrte ulijevo. Tu je struja!

    Mato: Hej! To je varanje!

    Jeka: …VARANJE!

    Kubo: Struja nije varanje. Besplatna je!

    Ema: A iza svjetionika je najbrža.

    Kubo: Ne ta, kapetanice. Ta je đavolska.

  4. Ema gleda Đavolji vrtlog, a Mjehurić vodi za cijelu splav; Ema se okrene da zadirkuje Matu, povuče kormilo za sobom, a Jeka joj skoči na glavu — splav obiđe plutaču s krive strane. Ema: Đavolji vrtlog. Nitko se još nije usudio ući. Kubo: Danas idemo do plutače, kapetanice. Kubo: Vodimo! Za cijelu splav! Ema: Mato! Pozdravi ribice! Jeka: …RIBICE! RIBICE! Ema: Jeka! Stani! Jeka: …STANI!

    Ema: Đavolji vrtlog. Nitko se još nije usudio ući.

    Kubo: Danas idemo do plutače, kapetanice.

    Kubo: Vodimo! Za cijelu splav!

    Ema: Mato! Pozdravi ribice!

    Jeka: …RIBICE! RIBICE!

    Ema: Jeka! Stani!

    Jeka: …STANI!

  5. Mato prvi zazvoni zvonom na plutači, a Ema dvije sekunde nakon njega; Ema šuti stisnutih šaka, zatim okrivi papigu, a Jeka krilom pokaže ravno na nju. DING! Mato: Prviii! ding. Sidro: Mato. Za dvije sekunde. Ema: Kriva je ta papiga! Jeka: …PAPIGA!

    DING!

    Mato: Prviii!

    ding.

    Sidro: Mato. Za dvije sekunde.

    Ema: Kriva je ta papiga!

    Jeka: …PAPIGA!

  6. Kod svjetionika Mato dobije komadić karte, ali ga ne zna pročitati i zamoli Emu za pomoć; Ema prizna da je izgubila i pogleda; svi se voze dizalom sa strane svjetionika, Ema u invalidskim kolicima, a s galerije Ema pomoću krugova na karti pronađe Đavolji vrtlog. Mato: Kakvi su ovo puževi? Gdje je blago? Mato: …Ema? Ti znaš čitati struje. Ema: Izgubila sam za dvije sekunde. Dvije! Ema: …Pokaži. Sidro: Odozgo ćete vidjeti struje. Ema: Okreni je, Kubo. Kornjačina stijena je ondje. Ema: Tri kruga i jedan dugi tobogan… Đavolji vrtlog! Mato: Onamo? …Ja ne idem.

    Mato: Kakvi su ovo puževi? Gdje je blago?

    Mato: …Ema? Ti znaš čitati struje.

    Ema: Izgubila sam za dvije sekunde. Dvije!

    Ema: …Pokaži.

    Sidro: Odozgo ćete vidjeti struje.

    Ema: Okreni je, Kubo. Kornjačina stijena je ondje.

    Ema: Tri kruga i jedan dugi tobogan… Đavolji vrtlog!

    Mato: Onamo? …Ja ne idem.

  7. Ema odluči ući u Đavolji vrtlog i povući Matu; svi se smiju tijekom vožnje, ali u zavoju se Matina mašna na pramcu razveže; Ema okrene splav prema njemu, Kubo baci omču na peraju, a Matina vesla izvuku ih u mirnu vodu. Ema: Karta ide onuda, pa i mi idemo onuda. Povući ćemo te. Mato: …Dobro. Ali ja nosim kartu. Mato: Znam čvorove. Mašna uvijek drži. Kubo: …Uvijek? Jeka: …UVIJEK! Ema: To je samo mali vrtlog! Kubo: MALI?! Mato: Ju-huuu! Ema: Ups. Veći je nego što sam mislila! Mato: Mašna se razvezala! Ema: Okrećem prema njemu! Kubo, omču! Kubo: E, to je čvor. Mato: A ovo su vesla!

    Ema: Karta ide onuda, pa i mi idemo onuda. Povući ćemo te.

    Mato: …Dobro. Ali ja nosim kartu.

    Mato: Znam čvorove. Mašna uvijek drži.

    Kubo: …Uvijek?

    Jeka: …UVIJEK!

    Ema: To je samo mali vrtlog!

    Kubo: MALI?!

    Mato: Ju-huuu!

    Ema: Ups. Veći je nego što sam mislila!

    Mato: Mašna se razvezala!

    Ema: Okrećem prema njemu! Kubo, omču!

    Kubo: E, to je čvor.

    Mato: A ovo su vesla!

  8. Struja ih odnese u skrivenu lagunu sa starom olupinom; Ema kukom izvuče škrinju iz otvora, Mato u njoj pronađe drugi komadić karte, a Ema predloži revanš; zatim glas iz olupine kaže „Pozdravi ribice”. Kubo: Ovoga nema ni na jednoj karti. Ema: Onda to nacrtaj, Kubo! Mato: Ne mogu dohvatiti! Ema: Kubo, kuku! I drži nas kraj olupine. Ema: Sljedeći je kod Kitova otoka. Revanš? Mato: Revanš! Jeka: …REVANŠ! Glas iz olupine: …Pozdravi ribice… Kubo: To… nije bila Jeka. Ema: To sam ja vikala. Kod plutače.

    Kubo: Ovoga nema ni na jednoj karti.

    Ema: Onda to nacrtaj, Kubo!

    Mato: Ne mogu dohvatiti!

    Ema: Kubo, kuku! I drži nas kraj olupine.

    Ema: Sljedeći je kod Kitova otoka. Revanš?

    Mato: Revanš!

    Jeka: …REVANŠ!

    Glas iz olupine: …Pozdravi ribice…

    Kubo: To… nije bila Jeka.

    Ema: To sam ja vikala. Kod plutače.

  9. Kraj primjera ✦

    Ovako počinje cijela priča. Želiš svoju? Reci mami ili tati.

Povlači prstom, raširi dva prsta za povećanje. Dalje i Natrag idu sličicu po sličicu.

Naslovnica primjera Dvije sekunde (7–9 godina)
7–9 godina · strip

Dvije sekunde

Kubo crta karte, Ema čita struje. Zajedno se utrkuju s Matom za komadić Velike karte.

Ovaj primjer zasad je na engleskom — oblačići će uskoro biti prevedeni. Tekst svake stranice preveden je ispod slike.

  • Čista linija
Pročitaj primjer

Primjer — izmišljeno dijete

  1. Naslovnica: na ravnoj splavi Mjehurić Kubo u zelenoj kapi drži uže jedra i pokazuje naprijed; pokraj njega za kormilom Ema, koja koristi invalidska kolica, pokazuje na mjehuriće u vodi, a papiga Jeka sjedi na svojoj prečki; u daljini Mato vesla na splavi Morski pas, a tu su i Sidro u svom čamcu na vesla i svjetionik.

    Dvije sekunde

    Knjiga za Kubu

  2. U luci Sidro pokazuje komadić Velike karte za onoga tko prvi zazvoni zvonom na plutači; Mato se hvali, a papiga Jeka ponavlja zadnju riječ; Ema se spušta niz rampu do splavi, Kubo diže jedro, a Mato na Morskom psu podiže svoja golema vesla. Gusarski otok. Jednom godišnje djeca se ovdje utrkuju za komadić Velike karte. Sidro: Tko prvi zazvoni zvonom na plutači kraj svjetionika, dobiva ovaj komadić. Mato: Ja ću pobijediti, sestrično. Kao i uvijek. Jeka: …UVIJEK! Ema: Jeka ponavlja zadnju riječ. Bilo koju riječ. Jeka: …RIJEČ! Kubo: Digni jedro! Ema: Kapetane, struje danas pjenušaju kao limunada. Kubo: Matina vesla su dvaput veća. Ema: A mi imamo mjehuriće.

    Gusarski otok. Jednom godišnje djeca se ovdje utrkuju za komadić Velike karte.

    Sidro: Tko prvi zazvoni zvonom na plutači kraj svjetionika, dobiva ovaj komadić.

    Mato: Ja ću pobijediti, sestrično. Kao i uvijek.

    Jeka: …UVIJEK!

    Ema: Jeka ponavlja zadnju riječ. Bilo koju riječ.

    Jeka: …RIJEČ!

    Kubo: Digni jedro!

    Ema: Kapetane, struje danas pjenušaju kao limunada.

    Kubo: Matina vesla su dvaput veća.

    Ema: A mi imamo mjehuriće.

  3. Utrka počinje: Mato odvesla, Ema po mjehurićima pronađe struju i Mjehurić prestigne Morskog psa; Ema pokaže na najbržu struju iza svjetionika, koju Kubo nazove đavolskom. TUUUUT! Mato: Pa-pa, puževi! Ema: Mjehurići se vrte ulijevo. Kubo, tu je struja! Mato: Hej! To je varanje! Jeka: …VARANJE! Kubo: Struja nije varanje. Besplatna je! Ema: A iza svjetionika je najbrža. Kubo: Ne ta. Ta je đavolska.

    TUUUUT!

    Mato: Pa-pa, puževi!

    Ema: Mjehurići se vrte ulijevo. Kubo, tu je struja!

    Mato: Hej! To je varanje!

    Jeka: …VARANJE!

    Kubo: Struja nije varanje. Besplatna je!

    Ema: A iza svjetionika je najbrža.

    Kubo: Ne ta. Ta je đavolska.

  4. Ema jednog dana želi proći kroz Đavolji vrtlog; Mjehurić vodi, Kubo se okrene da zadirkuje Matu, pusti uže jedra i Jeka mu sleti na glavu, pa splav obiđe plutaču s krive strane. Ema: Đavolji vrtlog. Jednog dana proći ću kroz njega. Nitko se još nije usudio. Kubo: Danas idemo do plutače. Kubo: Vodimo! Za cijelu splav! Kubo: Mato! Pozdravi ribice! Jeka: …RIBICE! RIBICE! Ema: Kubo! Jedro! Kubo: Jeka! Stani! Jeka: …STANI!

    Ema: Đavolji vrtlog. Jednog dana proći ću kroz njega. Nitko se još nije usudio.

    Kubo: Danas idemo do plutače.

    Kubo: Vodimo! Za cijelu splav!

    Kubo: Mato! Pozdravi ribice!

    Jeka: …RIBICE! RIBICE!

    Ema: Kubo! Jedro!

    Kubo: Jeka! Stani!

    Jeka: …STANI!

  5. Mato prvi zazvoni zvonom, Kubo dvije sekunde nakon njega; Kubo pocrveni od ljutnje i okrivi papigu, a Jeka krilom pokaže ravno natrag na njega. DING! Mato: Prviii! ding. Sidro: Mato. Za dvije sekunde. Kubo: Kriva je tvoja papiga! Jeka: …PAPIGA!

    DING!

    Mato: Prviii!

    ding.

    Sidro: Mato. Za dvije sekunde.

    Kubo: Kriva je tvoja papiga!

    Jeka: …PAPIGA!

  6. Mato dobije komadić karte, ali ga ne zna pročitati i pita Kubu; Kubo izdahne, dizalom se popnu na svjetionik i Kubo okrene kartu prema Kornjačinoj stijeni — put vodi kroz Đavolji vrtlog. Mato: Kakvi su ovo puževi? Gdje je blago? Ema: Ako su to puževi, onda su baš brzi. Mato: …Kubo? Ti crtaš karte, zar ne? Kubo: Izgubili smo za dvije sekunde. Dvije! Kubo: …Pokaži. Ema: To su struje. Ali koje? More ih je puno. Sidro: Odozgo ćete vidjeti struje. Kubo: Kornjačina stijena je ondje. Znači da karta ide ovako! Ema: Tri kruga i jedan dugi tobogan… Đavolji vrtlog! Mato: Onamo? …Ja ne idem.

    Mato: Kakvi su ovo puževi? Gdje je blago?

    Ema: Ako su to puževi, onda su baš brzi.

    Mato: …Kubo? Ti crtaš karte, zar ne?

    Kubo: Izgubili smo za dvije sekunde. Dvije!

    Kubo: …Pokaži.

    Ema: To su struje. Ali koje? More ih je puno.

    Sidro: Odozgo ćete vidjeti struje.

    Kubo: Kornjačina stijena je ondje. Znači da karta ide ovako!

    Ema: Tri kruga i jedan dugi tobogan… Đavolji vrtlog!

    Mato: Onamo? …Ja ne idem.

  7. Kubo precrta put u svoju bilježnicu, u žurbi zgrabi Emina invalidska kolica, a Ema mu kaže da je kapetan splavi, a ne njezinih kotača; u Đavoljem vrtlogu Matina se mašna razveže, Kubo baci omču, a Mato snažno povuče vesla. Kubo: Karta ide onuda, pa i mi idemo onuda. Mato, povući ćemo te. Mato: …Dobro. Ja nosim kartu. I uže vežem na mašnu. Ema: Napokon Đavolji vrtlog! Kubo: Brzo, prije nego što se Mato predomisli! Ema: Kubo, ti si kapetan splavi. Ne mojih kotača. Kubo: Prati put! Desno kod stijene! Ema: Jasno! To je samo mali vrtlog! Mato: Ju-huuu! Ema: Ups, preoštro! Okrećem prema njemu! Mato: Mašna se razvezala! Kubo: Bacam omču! Kubo: E, to je čvor. Mato: A ovo su vesla!

    Kubo: Karta ide onuda, pa i mi idemo onuda. Mato, povući ćemo te.

    Mato: …Dobro. Ja nosim kartu. I uže vežem na mašnu.

    Ema: Napokon Đavolji vrtlog!

    Kubo: Brzo, prije nego što se Mato predomisli!

    Ema: Kubo, ti si kapetan splavi. Ne mojih kotača.

    Kubo: Prati put! Desno kod stijene!

    Ema: Jasno! To je samo mali vrtlog!

    Mato: Ju-huuu!

    Ema: Ups, preoštro! Okrećem prema njemu!

    Mato: Mašna se razvezala!

    Kubo: Bacam omču!

    Kubo: E, to je čvor.

    Mato: A ovo su vesla!

  8. Iza vrtloga pronađu olupinu koje nema ni na jednoj karti; Ema kukom izvuče škrinju sa sljedećim komadićem karte, a Mato i Kubo dogovore revanš; iz olupine se začuje glas: „Pozdravi ribice”. Kubo: Ovoga nema ni na jednoj karti. Crtam! Ema: Crtaj brzo. Plima neće čekati. Mato: Ne mogu dohvatiti! Ema: Kubo, kuku! I drži nas kraj olupine. Kubo: Sljedeći je kod Kitova otoka. Revanš? Mato: Revanš! Jeka: …REVANŠ! Glas iz olupine: …Pozdravi ribice… Ema: To… nije bila Jeka. Kubo: To sam ja vikao. Kod plutače.

    Kubo: Ovoga nema ni na jednoj karti. Crtam!

    Ema: Crtaj brzo. Plima neće čekati.

    Mato: Ne mogu dohvatiti!

    Ema: Kubo, kuku! I drži nas kraj olupine.

    Kubo: Sljedeći je kod Kitova otoka. Revanš?

    Mato: Revanš!

    Jeka: …REVANŠ!

    Glas iz olupine: …Pozdravi ribice…

    Ema: To… nije bila Jeka.

    Kubo: To sam ja vikao. Kod plutače.

  9. Kraj primjera ✦

    Ovako počinje cijela priča. Želiš svoju? Reci mami ili tati.

Povlači prstom, raširi dva prsta za povećanje. Dalje i Natrag idu sličicu po sličicu.

Naslovnica primjera Magnet (9–11 godina)
9–11 godina · strip

Magnet

Tobi je dvije godine sjedio na klupi za pričuve. Sad ima priliku: uhvatiti robota Ljepka do zalaska sunca. Ali njegova nova partnerica razgovara s golubovima.

Ovaj primjer zasad je na engleskom — oblačići će uskoro biti prevedeni. Tekst svake stranice preveden je ispod slike.

  • Superjunaci
Pročitaj primjer

Primjer — izmišljeno dijete

  1. Naslovnica: Tobi u plaštu od karirane deke i plivaćim naočalama magnetom vuče niz žlica kroz zrak, pokraj njega skeptična Lota u žutoj kabanici s golubom na glavi, a iza njih toranj Signal i mali okrugli robot Ljepko.

    Magnet

    Knjiga za Tobija

  2. Na krovu baze Tobi magnetom vuče sedam žlica; Čuvar tornja kaže da robot Ljepko lijepi cijeli grad i da tko ga vrati, ulazi u Ekipu Signal; Tobi mora ići s novom djevojčicom Lotom, koja na glavi ima goluba Gugua. Grad junaka. Svako dijete ovdje ima jednu moć. Tobijeva je magnet. Tobi: Sedam žlica odjednom. Novi rekord! Čuvar tornja: Robot Ljepko profesora Nezgode pobjegao je. Lijepi cijeli grad. Čuvar tornja: Tko ga vrati do zalaska sunca, ulazi u Ekipu Signal. Tobi: Napokon. Dvije godine na klupi. Čuvar tornja: Ideš s Lotom. Ona je nova. Lota: Bok. Ovo je Gugu. Kaže da su ti naočale čudne. Tobi (misli): Super. Novakinja i golub.

    Grad junaka. Svako dijete ovdje ima jednu moć. Tobijeva je magnet.

    Tobi: Sedam žlica odjednom. Novi rekord!

    Čuvar tornja: Robot Ljepko profesora Nezgode pobjegao je. Lijepi cijeli grad.

    Čuvar tornja: Tko ga vrati do zalaska sunca, ulazi u Ekipu Signal.

    Tobi: Napokon. Dvije godine na klupi.

    Čuvar tornja: Ideš s Lotom. Ona je nova.

    Lota: Bok. Ovo je Gugu. Kaže da su ti naočale čudne.

    Tobi (misli): Super. Novakinja i golub.

  3. U parku punom popravaka ljepilom Tobi magnetom vuče Ljepka, ali robot se zalijepi za stup javne rasvjete, a Tobi klizne ravno prema njemu; Ljepko pobjegne, a profesor Nezgoda protrči s mrežom za leptire. Lota: Gugu kaže da je Ljepko iza fontane. Tobi: Znam. Vidim ga. Tobi: Metalni je. Jedan potez i moj je. ŠKRIIIP! Lota: Tobi, letiš prema njemu! Profesor Nezgoda: Ljepko! Stani! Oprostite, djeco! Tobi: Znao sam to. Pa… skoro.

    Lota: Gugu kaže da je Ljepko iza fontane.

    Tobi: Znam. Vidim ga.

    Tobi: Metalni je. Jedan potez i moj je.

    ŠKRIIIP!

    Lota: Tobi, letiš prema njemu!

    Profesor Nezgoda: Ljepko! Stani! Oprostite, djeco!

    Tobi: Znao sam to. Pa… skoro.

  4. Na tržnici Lota sluša golubove: Ljepko ne kvari stvari, nego ih popravlja; od Tobijeve ljutnje žlice se tresu; Lota se boji da će je poslati kući; Gugu pokaže ljepljiv trag prema trgu. Lota: Golubovi kažu da Ljepko ne kvari stvari. Popravlja ih. Tobi: Ljepilom? Cijeli grad? Lota: Žlice ti se tresu. Tobi: To nisu moje žlice! Lota: Ako ga ne uhvatimo, poslat će me kući. Danas mi je prvi dan. Tobi: Mene neće nikamo poslati. Ja samo sjedim. Lota: Trg! Tobi: Idemo!

    Lota: Golubovi kažu da Ljepko ne kvari stvari. Popravlja ih.

    Tobi: Ljepilom? Cijeli grad?

    Lota: Žlice ti se tresu.

    Tobi: To nisu moje žlice!

    Lota: Ako ga ne uhvatimo, poslat će me kući. Danas mi je prvi dan.

    Tobi: Mene neće nikamo poslati. Ja samo sjedim.

    Lota: Trg!

    Tobi: Idemo!

  5. Na trgu Tobi pažljivo cilja Ljepkov kotač, ali golubovi prolete i Ljepko pobjegne prema tornju; Nezgoda mrežom ulovi samo vlastiti šešir; crveni Tobi viče na Lotu i sve metalno oko njega se trese. Tobi: Sad. Samo kotač. Polako… Lota: Tobi, čekaj! Golubovi znaju kamo ide! Profesor Nezgoda: Opet promašaj! Tobi: Sve si pokvarila!

    Tobi: Sad. Samo kotač. Polako…

    Lota: Tobi, čekaj! Golubovi znaju kamo ide!

    Profesor Nezgoda: Opet promašaj!

    Tobi: Sve si pokvarila!

  6. Tobijev magnet eksplodira i na njega polete lonci, bicikli, poštanski sandučić i kolica; iz velike metalne hrpe viri samo tenisica; unutar hrpe Tobi sjedi s tavom na glavi, a žlica mu se trese na dlanu. TRAS-BUM-ZVEC! Lota: …Tobi? Glas iz hrpe: Dobro sam. Mislim. Lota: Gugu pita želiš li bobicu grožđa. Tobi: Super. I tava.

    TRAS-BUM-ZVEC!

    Lota: …Tobi?

    Glas iz hrpe: Dobro sam. Mislim.

    Lota: Gugu pita želiš li bobicu grožđa.

    Tobi: Super. I tava.

  7. Tobi isprobava eksperiment: kad se namršti, žlica se jače trese, kad polako izdahne, padne; hrpa se raspadne, Tobi sve vrati na mjesto i na rubniku se ispriča Loti; ona mu kaže da Ljepko ide prema tornju. Tobi: Eksperiment jedan: misliti na golubove. Tobi: Eksperiment dva: ne misliti na golubove. Lota: Što to radiš unutra? Tobi: Znanost. Pekar: Moja tava! Tobi: Tava — tamo. Bicikl — tamo. Tobi: Oprosti. Nisam slušao. Kamo ide Ljepko? Lota: Gore na toranj. Golubovi kažu da želi popraviti Signal.

    Tobi: Eksperiment jedan: misliti na golubove.

    Tobi: Eksperiment dva: ne misliti na golubove.

    Lota: Što to radiš unutra?

    Tobi: Znanost.

    Pekar: Moja tava!

    Tobi: Tava — tamo. Bicikl — tamo.

    Tobi: Oprosti. Nisam slušao. Kamo ide Ljepko?

    Lota: Gore na toranj. Golubovi kažu da želi popraviti Signal.

  8. Na tornju u sumrak Ljepko maže ljepilo po Signalu; poprska Tobijeve naočale i okvir Signala se nagne, a Tobi polako otvori šaku; zatim magnetom nježno izvuče Ljepkov spremnik ljepila, Nezgoda pričvrsti četku i Signal ponovno sja. Profesor Nezgoda: Ljepko, ne! Ljepilo ne sja! Ljepko: Bip-bip! ŠKRIIIIIP! Lota: Tobi! Signal! Tobi: Samo spremnik. Lijepo i polako. Ljepko: Bip? Profesor Nezgoda: Evo. Četka. I dosta pametnih ideja, Ljepko. Lota: Gugu kaže da mu se sviđa.

    Profesor Nezgoda: Ljepko, ne! Ljepilo ne sja!

    Ljepko: Bip-bip!

    ŠKRIIIIIP!

    Lota: Tobi! Signal!

    Tobi: Samo spremnik. Lijepo i polako.

    Ljepko: Bip?

    Profesor Nezgoda: Evo. Četka. I dosta pametnih ideja, Ljepko.

    Lota: Gugu kaže da mu se sviđa.

  9. Čuvar tornja prima Tobija i Lotu u ekipu na probu, a prvi zadatak je odlijepiti cijeli grad; te večeri pod uličnim svjetiljkama svi odlijepljuju stvari, a Signal odjednom zatreperi prema otoku na rijeci. Čuvar tornja: Robot je vraćen i Signal sja. Tko je to napravio? Tobi: Golubovi su znali kamo ide. Lota: A on je znao što treba izvući. Čuvar tornja: U ekipi ste. Zasad na probu. Oboje. Čuvar tornja: Prvi zadatak je dolje. Čuvar tornja: Odlijepite cijeli grad. Tobi: …Cijeli? Ljepko: Bip! Lota: Gugu kaže da Signal doziva otok. Tobi: Otok? Tamo nitko ne živi. Nastavit će se: Signal s otoka

    Čuvar tornja: Robot je vraćen i Signal sja. Tko je to napravio?

    Tobi: Golubovi su znali kamo ide.

    Lota: A on je znao što treba izvući.

    Čuvar tornja: U ekipi ste. Zasad na probu. Oboje.

    Čuvar tornja: Prvi zadatak je dolje.

    Čuvar tornja: Odlijepite cijeli grad.

    Tobi: …Cijeli?

    Ljepko: Bip!

    Lota: Gugu kaže da Signal doziva otok.

    Tobi: Otok? Tamo nitko ne živi.

    Nastavit će se: Signal s otoka

  10. Kraj primjera ✦

    Ovako počinje cijela priča. Želiš svoju? Reci mami ili tati.

Povlači prstom, raširi dva prsta za povećanje. Dalje i Natrag idu sličicu po sličicu.

Naslovnica primjera Noć zagonetki (12–14 godina)
12–14 godina · strip

Noć zagonetki

Klára zna riješiti svaku šifru. Za Noć misterija ima četiri omotnice, brata i hrčka igračku. Je li to dovoljno?

Ovaj primjer zasad je na engleskom — oblačići će uskoro biti prevedeni. Tekst svake stranice preveden je ispod slike.

  • Anime
Pročitaj primjer

Primjer — izmišljeno dijete

  1. Naslovnica: večernja ulica u stambenom naselju sa svjetiljkama i osvijetljenom pekarnicom; naprijed Klára s bilježnicom i slušalicama oko vrata, njezin brat Vilko s hrčkom igračkom, a iza njih Dávid i Ivka.

    Noć zagonetki

    Knjiga za Kláru

  2. Ekipe se okupljaju ispred pekarnice, gospođa Lienka na stepenicama drži četiri omotnice, Klára se prijavljuje s bratom i igračkom, a pored njih su Dávid i Ivka. Jesenski praznici kod bake. Sedam dana. Jedna pekarnica. I brat. Gospođa Lienka: Četiri omotnice. U posljednjoj je lozinka za mene. Bez lozinke nema cilja. Gospođa Lienka: Tko se prvi vrati do osam, dobiva ime na Ploči misterija. Klára: Ekipa: ja, moj brat i Gustáv. Gospođa Lienka: Plišana životinja vrijedi pola. Dávid: I nas je dvoje. Rišo je kod bake. Ipak ćemo vas pobijediti. Gospođa Lienka: Samo večeras, dvoje je dovoljno. I dvoje i pol.

    Jesenski praznici kod bake. Sedam dana. Jedna pekarnica. I brat.

    Gospođa Lienka: Četiri omotnice. U posljednjoj je lozinka za mene. Bez lozinke nema cilja.

    Gospođa Lienka: Tko se prvi vrati do osam, dobiva ime na Ploči misterija.

    Klára: Ekipa: ja, moj brat i Gustáv.

    Gospođa Lienka: Plišana životinja vrijedi pola.

    Dávid: I nas je dvoje. Rišo je kod bake. Ipak ćemo vas pobijediti.

    Gospođa Lienka: Samo večeras, dvoje je dovoljno. I dvoje i pol.

  3. Ekipe otvaraju prvu omotnicu sa šifrom, Klára je brzo riješi na stepenicama pekarnice i otrči s Vilkom; na autobusnoj stanici dobije drugu omotnicu. EXVVWRS Dávid: Što je ovo? Tipfeleri? Klára: Pomak za jedan… besmislica. Za tri… Autobusna stanica. Vilko: Ti si kao računalo. Jedan–nula za gošću. Klára: „Idi do Čuvara vremena.” Tko je Čuvar vremena? Vilko: Bakina budilica?

    EXVVWRS

    Dávid: Što je ovo? Tipfeleri?

    Klára: Pomak za jedan… besmislica. Za tri… Autobusna stanica.

    Vilko: Ti si kao računalo.

    Jedan–nula za gošću.

    Klára: „Idi do Čuvara vremena.” Tko je Čuvar vremena?

    Vilko: Bakina budilica?

  4. Klára traži na mobitelu, a zatim ona i Vilko potajno prate Dávida i Ivku do kipa Čuvara vremena; Vilkova igračka zacvili i njih se dvoje okrenu. Internet ne zna ništa o Čuvaru vremena. Internet nikad nije bio ovdje. Ivka: Čuvar je kip kod škole. To svi znaju. Dávid: Ja sam to prvi znao. Ivka: Ti si uvijek prvi. Vilko: Jesmo li špijuni? Klára: Mi smo turisti. CIIIK! Dávid: Pratite li nas? Klára: Ja? Ja šećem svog hrčka.

    Internet ne zna ništa o Čuvaru vremena. Internet nikad nije bio ovdje.

    Ivka: Čuvar je kip kod škole. To svi znaju.

    Dávid: Ja sam to prvi znao.

    Ivka: Ti si uvijek prvi.

    Vilko: Jesmo li špijuni?

    Klára: Mi smo turisti.

    CIIIK!

    Dávid: Pratite li nas?

    Klára: Ja? Ja šećem svog hrčka.

  5. Kod kipa obje ekipe dobiju treću omotnicu sa šifrom od simbola, razdvoje se, a Klára je riješi na klupi pod svjetiljkom. (šifra od simbola) (šifra od simbola) (šifra od simbola) ▲=U ●=N ■=D ◆=E ★=R ✚=T ▼=H ◐=B ♥=C ♣=O ♠=I ☾=L ✿=W ▶=K ◀=G ✖=S Ivka: Ne poznajem ove simbole. Klára (misli): Ja ih poznajem. Dávid: Snaći ćemo se sami. Klára: I ja. Vilko: Bok! Klára: „Ispod klupe na brdu gdje se zimi sanjka cijelo naselje.” Klára: …Super. Koje brdo?

    (šifra od simbola)

    (šifra od simbola)

    (šifra od simbola)

    ▲=U ●=N ■=D ◆=E ★=R ✚=T ▼=H ◐=B ♥=C ♣=O ♠=I ☾=L ✿=W ▶=K ◀=G ✖=S

    Ivka: Ne poznajem ove simbole.

    Klára (misli): Ja ih poznajem.

    Dávid: Snaći ćemo se sami.

    Klára: I ja.

    Vilko: Bok!

    Klára: „Ispod klupe na brdu gdje se zimi sanjka cijelo naselje.”

    Klára: …Super. Koje brdo?

  6. Klára sjedi na klupi, a Vilko joj spava na ramenu; iza naselja su tri brda; preko ulice Dávid i Ivka nagađaju nad svojim papirom. Klára probudi Vilka i ustane. (šifra od simbola) ▲=U ●=N ■=D ◆=E ★=R ✚=T ▼=H ◐=B ♥=C ♣=O ♠=I ☾=L ✿=W ▶=K ◀=G ✖=S ISPOD KLUPE NA BRDU GDJE SE ZIMI SANJKA CIJELO NASELJE 19:31. Poruka primljena. Brda su tri. Ivka: Kod garaža? U parku? Kod vodotornja? Dávid: Možda je to karta. Ili pizza. Klára: Ustaj. Idemo nekome upasti.

    (šifra od simbola)

    ▲=U ●=N ■=D ◆=E ★=R ✚=T ▼=H ◐=B ♥=C ♣=O ♠=I ☾=L ✿=W ▶=K ◀=G ✖=S

    ISPOD KLUPE NA BRDU GDJE SE ZIMI SANJKA CIJELO NASELJE

    19:31. Poruka primljena. Brda su tri.

    Ivka: Kod garaža? U parku? Kod vodotornja?

    Dávid: Možda je to karta. Ili pizza.

    Klára: Ustaj. Idemo nekome upasti.

  7. Klára priđe Dávidu i Ivki i pruži im svoju bilježnicu; dogovore se i sve četvero trči stazom pod svjetiljkama. ▲=U ●=N ■=D ◆=E ★=R ✚=T ▼=H ◐=B ♥=C ♣=O ♠=I ☾=L ✿=W ▶=K ◀=G ✖=S ISPOD KLUPE NA BRDU GDJE SE ZIMI SANJKA CIJELO NASELJE (šifra od simbola) Klára: Ja znam što piše. Vi znate koje brdo. Dávid: A zašto bismo dijelili? Klára: Zato što ja imam pola, vi imate pola, a Gustáv je pola. I držali ste je naopako. Ivka: Cijelo naselje sanjka se samo na jednom. Sanjkaško brdo, iza garaža. Dávid: Dobro. Ali ja sam kapetan. Klára: Naravno, kapetane. Vilko: Gladan sam.

    ▲=U ●=N ■=D ◆=E ★=R ✚=T ▼=H ◐=B ♥=C ♣=O ♠=I ☾=L ✿=W ▶=K ◀=G ✖=S

    ISPOD KLUPE NA BRDU GDJE SE ZIMI SANJKA CIJELO NASELJE

    (šifra od simbola)

    Klára: Ja znam što piše. Vi znate koje brdo.

    Dávid: A zašto bismo dijelili?

    Klára: Zato što ja imam pola, vi imate pola, a Gustáv je pola. I držali ste je naopako.

    Ivka: Cijelo naselje sanjka se samo na jednom. Sanjkaško brdo, iza garaža.

    Dávid: Dobro. Ali ja sam kapetan.

    Klára: Naravno, kapetane.

    Vilko: Gladan sam.

  8. Na brdu iza garaža Ivka ispod klupe izvuče limenku s lozinkom; Dávid je putem sam dešifrira i kaže je gospođi Lienki malo prije osam. PXIILQ PXIILQ PXIILQ Ivka: Barem jednom sam ja prva! Dávid: Kapetan rješava lozinku. Usput. Klára: Daj to ovamo! Dávid: Kapetan! …Imam! Krafna! Dávid: Lozinka: krafna! Gospođa Lienka: Ne. 19:59.

    PXIILQ

    PXIILQ

    PXIILQ

    Ivka: Barem jednom sam ja prva!

    Dávid: Kapetan rješava lozinku. Usput.

    Klára: Daj to ovamo!

    Dávid: Kapetan! …Imam! Krafna!

    Dávid: Lozinka: krafna!

    Gospođa Lienka: Ne.

    7:59.

  9. Blizanci upadnu u pekarnicu, svi se smiju, Ivka Klári gurne šišarku; kod bake Klára otvori kovčeg, a ujutro na autobusnoj stanici pronađu naljepnicu s točkicom. Blizanci: Mafin! Gospođa Lienka: Točno! Prvi. Klára: …Mafin. Gospođa Lienka: Isto točno. Drugo mjesto. Dávid: Kapetanova krivnja. Vilko: I ja bih rekao krafna. Ivka: Ideš sutra s nama? U petak ćeš upoznati Riša. Klára: Sutra. Možda. Ivka: Ovo nije od gospođe Lienke. Klára: Onda je naše. Nastavit će se: Tko lijepi točkice?

    Blizanci: Mafin!

    Gospođa Lienka: Točno! Prvi.

    Klára: …Mafin.

    Gospođa Lienka: Isto točno. Drugo mjesto.

    Dávid: Kapetanova krivnja.

    Vilko: I ja bih rekao krafna.

    Ivka: Ideš sutra s nama? U petak ćeš upoznati Riša.

    Klára: Sutra. Možda.

    Ivka: Ovo nije od gospođe Lienke.

    Klára: Onda je naše.

    Nastavit će se: Tko lijepi točkice?

  10. Kraj primjera ✦

    Ovako počinje cijela priča. Želiš svoju? Reci mami ili tati.

Povlači prstom, raširi dva prsta za povećanje. Dalje i Natrag idu sličicu po sličicu.

Nacrtala UI. Djeca u primjerima su izmišljena.

Trebam pomoć
Zatvori ×

Kad te nešto muči

Ponekad se dogodi nešto što te pritišće. Tada je dobro reći odrasloj osobi kojoj vjeruješ — mami, tati, učiteljici, baki. Reći nije tužakanje, to je hrabro.

Pomoć biramo prema državi u kojoj se nalaziš, a ne prema jeziku stranice. Uvjete, cijenu poziva i radno vrijeme navodi svaka služba. Provjereno 9. studenoga 2026. Negdje drugdje? Child Helpline International (dječje linije za pomoć po državama). Linije za pomoć u svim državama

Piši nam ✉️